Naša stvarnost

ODNOS RADA I NADNICE . 29

rada uopšte. Kaloriska vrednost hrane, toplota koja se iz hrane oslobođava u organizmu, kvantitativno je različita prema vrsti hranjivih sastoiaka. Tako se proizvodi, kad sagori:

1 gram belanćeyina etna 4,1 kalorija 1 gram ugljenih hidrata ·........... 4,1 kalorija 1 gram masti i setevebbobetbavjebvevoeki volelo 9,2 kalorija

Ovde vidimo da hrana bogata belančevinama, koja je na pijaci najskuplja, a koja je naročito potrebna za rastenje i nadoknađivanje istrošenih ćelila, daje sagorevajući jednaku količinu toplote kao i šećeri (ugljeni hidrati). Naibogatija kalorijama je masna hrana. Ali čovečiji organizam za svoje funkcionisanje potrebuje sve tri vrste hrane. On je, istina, u stanju da pretvara masti u ugljene hidrate i obratno, ali nije u stanju da iz ovih gradi belančevinasta jedinjenja, iako u vazduhu ima na pretek dušika (azota).

A. Gautier je pokupio sledeće podatke o hrani koju upotrebliavaju osobe različitog zanimanja:

Il. Osobe koje proizvode znatan mišićni rad (lekar, profesor, radnik u odmoru, student) 111,3 gr belančevina, 84,5 gr masti, 337,6 gr ugljenih hidrata.

IL. Osobe koje proizvode težak rad (zemljoradnik, kovač, vojnik) 167 gr belančevina, 71 gr masti, 692 gr ugljenih hidrata.

III. Osobe koje proizvode naporan rad (testeraš, rudarski radnik, velosipedist) 191 gr belančevina, 132,2 masti, 810,8 gr uglienih hidrata.

Ovi podaci dobiveni pre rata, mogu da posluže kao merilo koje je organizam sam postavio u doba kada nije bilo besposlice i oskudice u ovoj meri koja danas vlada. Oni pokazuiu, prema rezultatima eksperimenata, višak u potrošniji belančevina kod odrasla čoveka. Ali čovek kada je u mogućnosti da kupuje hranu bogatu belančevinama, to vrlo rado čini, što upućuje na pomisao da t. zv. fiziološki minimum dušika, koji ie u eksperimentu znatno ispod gornje najniže vrednosti, može verovatno samo za kraće vreme, i pod izvesnim uslovima, da zadovolji potrebe čovečijeg organizma. Gornie cifre o potrošnii belančevina i masti znatno su iznad cifara koje bi se dobile, kada bi se ispitala ishrana naših radnika. Testeraši i mnogi drugi radnici svoo izgledom najrečitije pokazuju biološku vrednost njihove

rane.

Ima podataka koji nastoje da pokažu kako se teži rad može obavljati sa znatno manjom količinom hrane. Tako bi po Voit-u bilo dnevno potrebno za obavljanje težeg rada: 118 gr belančevina, 56 gr masti i 500 gr ugljenih hidrata. Kada se ova materiialna količina pretvori u kalorije dobija se energetska vrednost od 8049 kalorija. A ta {e vrednost manija od one koju potroši radnik te kategorije. Ako se ima u vidu da u davanju energije organizmu dolazi u obzir samo ona količina hrane koja se svari