Naša stvarnost

DVA ZNOJA... | 41

ženom, da struže žicom, da čisti benzinom, da premazuje VOskom i da glača četkom sobu po sobu Ovog bogataškog. stana. Sto dvadeset i osam kvadratnih metara moralo ie da se svrši za jedan dan, i to istog dana kada ie imao! da se održi žur, jer gospodja Sida nije trpela nered, pa ni po koju cenu ne bi dozvolila da joi kuća bude „u vašaru” makari jedan sat duže nego što je to „neophodno potrebno”. A sem toga, šta bi rekli gosti ako cela kuća tog svečanog dana: lusteri, kristali, kvake, čaše, ogledala, politura nameštaja, ramovi, svećnjaci, piksle, kandila, a naročito parket, ne bi blistali jednim tek rodienim sjajem, koji su, trenutak ranije (to je ona specijalno želela da se primeti), s mukom izvukle crveno-modre i radom unakažene ruke domaće posluge.

Jedva je svitalo kada ie Vlada, zaiedno sa svojom trudnom ženom krenuo sa Marinkove Bare. Pod pazuhom je nosio paket sa žicom, vosak i flašu benzina. Pred vratima sporednog ulaza zazvonio je plašljivo. Kuvarica koja je cele te noći mesila torte i kolače, probudila se tek onda kada je Vlada preskočio gvozdenu ogradu i kada je iz zadnjeg dvorišta uspeo da dobaci do njenog prozora nekoliko kamenčića.

U tom čekanju pred vratima i budjenju kuvarice izgubio je Vlada dvadeset minuta.

Prva soba u kojoi ie Vlada imao da otpočne posao bila ie trpezarila. U njoi niko nije spavao. Ses toga, trpezarija ie bila udaljenija od spavaćih soba nego salon, pa nije pretila opasnost da neprijatno struganje žice na parketu, poremeti ututkani san ukućana. Teoriski, posao je mogao odmah da otpočne. Ali, gospodja Sida, pod uticajem ratnih godina provedenih u Francuskoj, imala je i svojih manija, kao, uostalom, i svaka zbrinuta i dokona dama na Zapadu. Imala je svog Hanziku, koga ie sama hranila i negovala, ne dozvoljavajući nikome da mu se približi. lako je taj papagaj iz besne milošte jednom toliko ispao iz takta da se čak drznuo svojim snažnim kliunom da čvokne gospodju Sigu po nosu, Ona ga je ipak Ogromno volela. Pa čak i više nego Mirka, svog najmladjeg sina, koji je svojim dolaskom na svet prilično pobrkao njeno organizovano materinstvo. Blagodareći šarlahu i difteriji, kroz čije je sito prolazio njen porod, pre Mirka ostali su joi u životu samo Pera, sada najstariji sin, i kći Mena, tako da ijoj se, pre bremenitosti sa Mirkom, činilo da je i samo providljjenje učestvovalo u srećnoj kombinaciji njene porodice. Jer što se nje same ticalo, nOVO dete moglo bi da bude samo na smetnji. A Mirka, koga je gospodia Sida, dok je bio ioš u njenoi utrobi, osudila na smrt, spasao je inače ubilački rat. Nameravani abortus 1915 godine, usled povlačenja kroz Albaniju, nije mogao da se preduzme.

Kad je Vlada ušao u trpezariju i hteo da odgurne name” CM jedan kraj sobe, Hanzika, iznenada probudjien, počeo je

a dreči.