Naša stvarnost

IDEALIZAM ! MATERIJALIZAM

(ISTORISKI) PREMA DEMOKRATIJI

I

Demokratija je, kao što ie poznato, iđeološki vezana za prirodno pravo, za ideju o pravima individue: slobode i jednakosti. Shvatiti ova prava kao stalna i nepromenljiva, značilo bi istovremeno: osuditi ideologiju demokratije na formalizam, i, praktično, dati joj |ednu vrlo usku oblast primene; ni više ni manje nego vezati je za onu i onakvu demokratiju kakva se ona javila u početku, i savršeno ie odvojiti od društvenog razvoja. Takva opasnost je postojala u ideologiji demokratije, i ona se nalazila u znaku prirodnog prava kao apsolutnog, za koje se ona, kao što rekosmo, vezivala. 1 doista, ljudima se činilo da demokratija, zasnivajući se na pravima pojedinaca: slobode| i jednakosti, sadrži apsolutno rešenje i da je kroz nju postignuto jednom. za svugda saglasnost individue i celine, interesa pojedinačnog i opšteg i da je zakon, koji se donosi po volji naroda, iedno savršeno delo i da uredjenje demokrtsko, samo po sebi, jer pretstavlja razvoj slobode i jednakosti, pruža najbolje moguće garantije pojedincu. Tako da u takvom sistemu nema nikakvog načelnog razilaženja ili sukobliavania izmediu pojedinca i celine, gradjanina i državne vlasti. Rezonujući u znaku ,„,opšte vOlje” verovalo se da se time drži u ruci i opšti interes i potpuno društveno jedinstvo.

'Ovakvo shvatanje, metafizičko i romantičarsko u svojoj suštini, objašnjava se, sociološki i istoriski, kao ideologija „trećeg staleža”, ili tačnije gradjanske klase čije ie oslobodjenje, u tom istoriskom momentu, značilo i oslobodjenje čoveka i potvrdu jednog opšteg društvenog interesa (jer politička prava i slobode su se iražile za sve gradjane). Ali na tom shvatanju se nije moglo ostati. Da bi se ideologija demokratije i ideja prirodnog prava pomirile sa istoriskim razvojem koji će nastupiti u XIX stoleću morala se ideja prirodnog prava pretvoriti u ideju, kako filozofi kažu, regulativnu. To će reći da će se sloboda i jednakost sve više i sve potpunije ostvariti u toku razvoja, prolazeći kroz izvesne faze, više i niže, u pravcu osnovne ideje o vrednosti ličnosti čoveka. Ako se pri tome hoće da protivstavi sloboda i iednakost; a nadie da postoji pored slaganja i razilaženjie, onda da će se u toku razvoja postići njihovo poklapanje i njihovo potpuno ostvarenie.

Već Ruso je umeo da poimu opšte volje da idealan karakter. Jer po njemu zakon je imao da bude opšte pravilo u tome

EH a CO) BHEARO Sz: opvrnaorp Hapinazk i