Naša stvarnost

NARODNO POZORIŠTE 133

Uz fo je gruba greška seći tako resko dvadeseti vek od devefnaestog. Pozilivne snage se! smenjuju iz jednog veka u drugi, ali sa istim žarom ostaje jedan isti cilj da se društvena slvarnos} izmeni i da ne bude više ni deliričnosti Zdenjeka, ni prevriljivosti Pavle, ni besmislenog životla Jirke i Hanče.

Režija g. Vesnića prikazala je ovaj komad bez povezanosli u igri i sklada u razvoju scenske radnje. Radnja se razvijala sporo, bez življih emocija u sukobima, monofono u dijalogu. U toj režiji ima dosta konvencionalnosti u slikanju porodičnog šlimunga, meslimično vulgarnog karikiranja u ilustraciji ličnosti i grube feafralnosti. Očajanje Zdenjekovo grmelo ije u p&losu, a Franfa Cikoš, fuibaler, prikazan je kao najgori ulični dripac.

Od prikazivača najviše se istkao g. Novaković koji je s mnogo fopline i plemenite osećajnosti izrazio painje profesora Vaclava Juneka. G-đa M. Popović je vrlo pogođeno naslikala. prvi korak zabludele devojke u filmski živof, ali je zanos i pokondirenost nove filmske dive dala nešto izveštačeno. G. M. Veličković je dao dokaza o dobrom glumačkom daru, izrazitu scensku dinamiku u ulozi Zdenjeka, ali preburno, feafralno i u izgovoru fegobno. G-đa Riznić prikazala je infeligenino Pavlu, ali bez dovoljno ošfrine | čvrstine u ilusfrovanju njenog lipa. G. Sfarčić je slikovito prikazao žovijalnost redifelja Pavela.

*

Oni koji sastavljaju reperloar u Beogradskom narodnom pozorišlu ispoljili su se s komadom „Moj sin ministar” ofvoreno u do sada prikrivenom znaku fašizma, izjasnili su se propagandom u fom komadu poličkih nazadnih fendencija fašisfičkih organizacija kao što su „Ognjeni krsfovi” pukovnika De la Roka da im je fašizam prirastao za srce. Do sada su uvek svaku drušivenu napredniju dramu ili komediju proglašavali za „poliličku” i kao fakvoj branili joj prisltup na reperfoar, a međufim lansirali su s puno dobre volje i zagrejanosti ovaj komad koji sav, od dna do gore, kipti od mračnih antidemokrašskih, političko reakcionarnih fendencija. S naročifom namerom uzeli su baš faj komad kome je jedini cilj da se infamno, kroz najgrublje laži i neukusne viceve prošegači s demokrafskim vladavinama, s dolaskom na vlast narodnog fronfa, uzeli su komad koji ispoljava jasno želju da na račun narodne demokratije uzdigne diktaturu fašizma.

Dolazak vlade narodnog fronta u Francuskoj dočekan je u ovom komadu. s jefkim, zluradim, pakosnim, slabomoćnim i klevefničkim invektivama. Te invektive su fako očajne, mizerne u ideji i duhu, fako besmislene i glupe da dejstvuju kao naručene političke paskvile fašističkih listova prodanih velikom kapilalu, koji vladu narodne demokralije prate s najvulgarnijim izmišljotfinama. Po ovoj pozorišnoj paskvili narodni front u Francuskoj došao je na vlast ne zbog zaštite narodnih inferesa, ne po pozivu i želji naroda, već zbog ličnih računa i kroz demagogiju. Prijavnik je udario šamar svome Ministru, skandal iskorišćuju komuniste, uzimaju prijavnika za svog partiskog lidera i dovode ga na minisfarsku folelju, u vladu narodnog fronfa. Minislar vlade narodnog fronfa oseća se neugodno na fom položaju, ispoveda se da bi više voleo da je nastojnik u nekoj boljoj kući gde stanuju fina gospoda i prima poziv vojvoškinje iz ruke komunističkog poslanika.

Sve je u komadu udešeno da se grubom lažju i apsurdnosfima koje se liferuju u sumnjivom duhu difamira narodni froni, da se naslika kao dema-