Naša stvarnost

12 ĐORĐE KOSTIĆ

glava. Jer I.F.U. znak više sugerira dužinu vokala, a može isto tako dobro da označi i porast tona kao i tradicionalni znak.

22. Kratki vokali (pod akcentom) u odnosu naspram dugih (i naročito dugih) vokala sa padajućim tonom, ili sa rastuće-padajućim tonom, mogu imati fonemafske funkcije:

'sjla (n. simj:e (T } Di ila (e. pl}: 0

'ajiva (n. sin.}:(T .) i nji:va (n. pL): >

OT —

'trea (pro): (7 .) i, trga'(g. sin.): _ •

u _.

Ovi dugi vokali (ili naročito dugi) sa padajućim ili rastućepadajućim tonom, obeležavani su znakom (”). I u ovom slučaju bi predložili da se taj znak zameni stavljanjem zareza (,)ispred sloga u kome se ovaj akcenat javlja, i stavljanjem dve tačke (:)iza vokala u pitanju, tako da bi on bio saobražen načelima. I.F.U. Umesto: zoran, groblje, da se transkribuje akcentski: ,zo:ran, ,gro:blje.

23. Dugi vokali koji nisu okarakterisani «tonskim kretanjem », no koji su okarakterisani poglavito svojom dužinom, označavani su dosadašniom akcentacijom sa stavljanjem povlake iznad vokala: morati, čeljad. Znak () mogao bi se zameniti internacionalnim fonetičkim znakom za tu svrhu, t|. stavljanjem dve tačke (;) iza vokala, kao: mo:rati, 'čelja:d.

24. Kod višesložnih reči ove se tonske akcentske vrednosti menjaju, ali suštastveno ostaju iste:

oaza arial ana oce.

• • —– : da-valac: • pe:tkovica: Cs : : • .. ww. • disahH: ko:tnjačica: — • • ez

| Kada se oni nalaze u intersilabičnom položaju, tada se nenaglašeni slogovi uspinju ka naglašenom, a zatim tonski padaju:

» , • | ; —.• / venča:nje: „ —— beza:konica: • • • ~ ... e — ' doka:zati: * > zakrva:·viti: * •

25. Ova dva duga vokala (pod rastećim tonom i pod padajučim, ili rastuće-padajućim) mogu uticati jedan na drugog i međusobno se menjati u okviru višesložnih reči: