Naša stvarnost

80 DANAŠNJICA

— Ti glupa bubo! uzviknu Cao povišenim glasom, fako da ga Lao pogleda iznenađeno. Ti hoćeš da se boriš, a svejedno fi je protiv koga. Šla ši misliš da će japanski skofovi uvek polpomagali Vođu? Misliš li fi da ćemo mi uvek imali mesa i vina od skofova? Ne brini se, borićeš se uskoro. Skolovi ne plaćaju za badava. Oni sada fraže još lakvih ljudi kao što si fi, pre nego šlo borbe olpočnu. Malo pića, malo hrane za borce, ali oni ne smeju ništa da misle!

Reči su pogodile melu. Lao je stajao zapanjen i uvređen zbog primedbe svoga druga. | samom Lau Cao je u poslednje vreme izgledao podozriv, Kada je Cao slupio u družinu, on je bio hrabar i neuslrašiv borac koji je lako ulazio u svaku borbu i uskoro je bio naimenovan za pomoćnika Lao Langa. Ali olskora je nestalo njegove uobičajene srdačnosfi, a umesto nje se pojavila neka sela.

Obojica su ćulali i prisećali se minulih dana svoga prijateljstva. Oni su se sećali kako je posle pljačkanja Severoistoka od japanskih vojnika, Vođa okupio družinu oko sebe da bi se borio proliv skotova. Oni su se sakrili u Dugu Belu Planinu i zahvaljujući obezbeđenoj olslupnici, nanosili su velike štete Japancima za izvesno vreme. Ali kada su Japanci doveli pojačanja u {u oblast, oni su bili primorani da napusfe svoje uločišie i da se povuku zapadno ka Čaharu i Suijanu. Tamo su se oni krili danju po šumama i napuštenim hramovima, a kada je padao mrak oni su se okupljali i prelazili na „posao”. Oni su poslali banditi i pošlo je u fom kraju bilo malo bogatih ljudi, omi su živeli bedno i siromašno.

Vođa je držao bandu na okupu nadajući se da će doći vreme kada će imafi veliku čelu od čije će se snage svi bojafi i koja će donefi bogalisivo i njemu i njegovim ljudima.

Ali pre dva meseca, Vođa se upoznao sa dva sfranca. Da je slušao seljake, od njih bi doznao da su se fa dva sfranca na sve slrane raspitivala za njega. Niko nije znao gde se on krije. Tu fajnu nije mogao da izvuče ni strah od žule uniforme slranaca i njihovih sablji koje su se presijavale. Te večeri sfranci su dali Vođi gomilu novčanica.

— Ovo fi je pribavila ivoja slava u šumi, došapnuli su mu Japanci.

— Zbilja, Vođa je sada boga?! uzviknuo je on u uzbuđenju i pokupio novac.

Sfranci su se smeškali:

— Kaži nam, jesu li svi švoji ljudi pošteni? Možeš li nam fi da jemčiš za svakog od njih?

— A zašlo da ne? Na kraju krajeva svako voli novac. A lako je ofkinufi glave onima koji se bune, uveravao je Vođa Japance.

Idućeg jufra došli su iz Čapucea kamioni natfovareni hranom, oružjem i municijom zajedno sa slofinama vojnika u žufim uniformama.

Vođa je poslao prisni prijatelj sa dvojicom stranaca koji su ga opskrbili s foliko hrane i pića.

Cao je pobesneo kad je video šta je uradio Vođa. On je prezirao Vođu zbog njegovog poslupka, ali kada je fruba zasvirala i on se postrojio u red, dok su Japanci nadgledavali njihov poredak, čak ni prostosrdačni Lao Lang nije uživao u koniroli novih gospodara.