Naša stvarnost

86 HENRIK HUT

tikovati ga? Oni su živeli i radili u jednom redu sivari koji je za njih bio sivarnosi, i to bolja stvarnost od feudalnog reda koji im je izgledao namelnui, neprirodan. Za njih su bili prirodni sivarni, ekonomski odnosi; oni su osećali da njihova, građanska, priroda koja je bila u stvari rezulftaf njihovog građanskog ekonomskog života, da je njihova priroda prava, a da su vladajući pogledi na čoveka i njegovu prirodu, pogledi koji su sivarno proizišli iz feudalnog reda sfvari, lažni, nestvarni, neprirodni. Za građane prirodni čovek je slobodan, prirodni ljudi su jednaki, svojina je jedno prirodno pravo čoveka.

Nama je danas lako videti vezu ovih za građane večitih i neoborivih istina sa ekonomskom sivarnošću njihovog doba. Ali u njihovim glavama fe su se ideje javile nesvesno, kao rezultat nekog nezavisnog filozofskog i pravnog razmišljanja. Tako se u građanskoj ideologiji tog doba javio pojam prirodnih osobina čoveka. Škola prirodnog prava koja se pojavila u lo vreme nije, dakle, ništa drugo do izraz jedne nove ekonomske slivarnosli, s jedne sfrane, i poliličke želje građanskog staleža za obaranjem feudalnog apsolulizma, s druge slfrane.

U društvenim borbama igraju ideologije ulogu jako isturenih ali snažnih i prodornih prelhodnika. One su fe koje pripremaju leren, za olisudnu biiku. Građanska ideologija XVIII veka, koja je proizašla iz građanske sfvarnosfi njihovog vremena, odigrala je sjajno svoju ulogu. Ljudi kao Hobes, Grocijus Volf Pufendorf, Vafel, Lok — formulisali su prvi fe ideološke principe i stvorili školu prirodnog prava koja je svojim ulicajem na duhove XViii veka, a naročilo na francuske filozofe pre revolucije, dala argumenfe svim borcima za slobodu i našla svoje osivaritelje u onima koji su revoluciju sproveli. Dve su osnovne hipoleze le škole: feza o prirodnom slanju i feza o društvenom ugovoru. Po prvoj, ljudi su ranije živeli u jednom slanju slobodnom u kome nije bilo civilnog drušiva i suvereniteta koji fo drušivo karakteriše. Svi su živeli u stanju polpune nezavisnosti, nije postojao nikakav ljudski autoritet koji bi im se nametao. Po drugoj fezi, ovom prirodnom slanju učinjen je kraj društvenim ugovorom. Ljudi, u počeliku poipuno nezavisni, gubili su fu svoju prvobitnu i neograničenu slobodu samo sopsivenom voljom, jednim ugovorom napravljenim među njima koji je imao za cilj da stvori vlast višu od individualnih volja i da fako stvori građansko drušivo.

Već odavno se smafra da su postavke škole prirodnog prava o poslanku države nelačne. Sivaranje građanskog drušiva i države bilo je na sasvim drugi način. Pa ipak, ova je škola, idejama koje je postavila, revolucionisala duhove. Ona, i sama, proizašla iz novih ekonomskih i socijalnih odnosa, daje ljudima koji žele da ukinu fo uređenje argumenfe za poliličku borbu proliv apsoluiizma. Ljudi su slobodni od prirode! bio. je bojni usklik svih koji su hteli da ukinu feudalnu zavisnost i ropsivo. Vlast je data zajedničkim dogovorom