Naša stvarnost

DEKLARACIJA PRAVA 89

skupštfinom, uz ogromno odobravanje naroda. Kraj je nameravao da raspusti fu skupštinu čime je još više pofstakao parisko stanovnišfvo na bunu a građane na olpor. Treći stfalež prelazi onda u poznal Že de pom i fu svi polažu svečanu zakletvu da se neće razići dok Francuskoj ne budu dali ustav. Kraljevo raspoštanje fe skupšline nije više vredelo. Onda dvor sprema državni udar za 16 juli. Građani, znajući na koga se mogu osloniti, obraćaju se pobunjenom pariskom narodu. Ma da uvek nepoverljivi prema masi, građani je naoružavaju i dolazi 14 juli, zauzeće Bastilje narodom za račun građana. Državni udar je predupređen.

Onda je skupšlina prišla radu. Uz stalno podvlačenje odanosti kralju, odigravale su se u njoj palelične. i dirljive, scene. Plemići i sveštenici, videći da će pobunjeni narod u unufrašnjosli razrušiti i oteti sve, da bi bar spasli što je više moguće, velikodušno se odriču svojih prava — uz ofkup i uz oduševljeno. klicanje građana. Uslvari, pošto narod nije mogao da olkupi skoro ništa, feudalni ferefi su ostali. Ali, učinjeno je nešto drugo. Umeslo da se odmah donose zakoni o ukidanju feudalnih ferela čije bi sastavljanje i donošenje frajalo dugo, skupština je rešila da je bolje odmah poslavitfi neke principe po kojima imaju docnije da se donesu zakoni. Tako je, među ostalim, usvojen predlog Lafajela, koji se borio u oslobodilačkom ratu S.A.D., da se po ugledu na ustav S.A.D. donese jedna deklaracija prava čoveka i građanina u kojoj će se iznefi na kojim će se osnovama zidali buduće društvo. Posle duge diskusije ta je deklaracija sastavljena i primljena 26 avgusta 1789 godine. .

Sve ideje koje su cirkulisale u Francuskoj pre revolucije i koje su imale poreklo u ranije iznetim činjenicama uzele su u pomoć. Čas je bio svečan. Donosioci doeklaracije bili su svesni da sivaraju jedno novo jevanđelje za sve građane, jevanđelje jednakosti, slobode i privalne svojine. Oni su bili daleko od pomisli da imaju obzira prema privilegisanim staležima. Oni su, donoseći deklaraciju, iskreno želeli kraj feudalnog režima i uspeli su da svoju želju sprovedu i pored opozicije mnogih. Građanima je frebalo sloboda — sloboda trgovine, obrta i rada, sloboda koja je za njih frebalo da bude primenjena u svojini, dakle, sloboda svojine. Slobodu svojine frebalo je da imaju svi podjednako, prema fome — jednakosti. Jednakost pred robom, jednakos} pred svojinom. Država je još uvek bila feudalna: vlast u rukama fe države. Trebalo je osigurali se od samovoljnih akafa i sile. Jednakost svih pred zakonom. | plemića do sad privilegisanog, i građanina i seljaka i radnika, pošlo se iraži principijelna jednakosti. Niko se ne može kazniti ako preslup nije predviđen zakonom. Građani su došli u mogućnost da fo fraže i dobiju od vlasti. Oni hoće sigurnost za svoju ličnost i za svoje dobro. | eto deklaracije o pravima čoveka i građanina. Svi fi lepi principi proglašeni su prirodnim i neoborivim za svakog, dakle i za naro.i.