Naša stvarnost

160 DR. VOJISLAV VUČKOVIĆ koji zvuči 9 punih laktova. Varlaam i Misail pevaju na istom fonu:

„Sunce i mesec skrio mrak . . . Vaseljena se sva uskolebala od teških Borisovih grehova” „...

[0 O ocćeta

Jikce Rajec | kyo fhtac | zvezdo e a e --ma-eefe | Je| e ha navek | će

izuzetak od fe sloprocenine homofonije preistavlja samo onaj irenušak kad se narod kome se oni obraćaju počne komešali iznenađen sadržinom njihovih reči. „Ko su brate? —- pilaju alti, „Pevaju o Borisu, o kazni” . . . — čude se islovremeno basovi a za to vreme Varlaam i Misail produžuju svoje izlaganje: „Teško ispašta ljudski rod...” Očigledno je da je fu olstupanje uslovljeno sasvim izuzeinom siluacijom dvoslruke radnje koja za realislički lok prikazivanja događaja nipošto nije lipična. Kraj ove pojave i početak sledeće, čitava scena čelvrtog čina o kojoj je reč, povirduju fo. Ali to ne potvrđuju samo one. Ako dublje zagledamo u 'partifuru „Borisa”, naćićemo isla muzička obeležja i u Pimenovoj sceni prvog čina, u Borisovoj ariji iz drugog čina, u celom frećem činu, dakle tokom čilavog dela. U najširoj karakterizaciji, ostavljajući po sirani uža slilska obeležja melodiska, harmoniska i dr., možemo reći da je specilična odlika muzičkog realizma homolonija, kao što je slučaj i sa svim ranijim nagoveštajima „,realisličkih orijentacija” u muzici,

Razlikovanje specifičnih unapređenja koja je u odnosu na le „realističke orijentacije” ostvario muzički realizam, omogućiće nam analiza melodijsko-harmonskih poslupaka Musorgskoga. Uzmimo baš pojavu Varlaama i Misaila u čelvrtom činu. Pre nego što se opredelio za melodiju kojom je izrazio njihove reči („Sunce i mesec skrio mrak . . . "), Musorgski se dugo bavio proučavanjem pesama ruskih narodnih rapsoda. Činio je to iz potrebe da se približi psihologiji neprosvećenih mužika sa Volge čijim jezikom i za koje su Varlaam i Misail govorili. Zato je odabrao epizodu seljaka Mikula iz epopeje „Volga” čiju melodiju je uz neznaine korekcije preneo u parliluru „Borisa”. Ali tu istu melodiju upofrebic je Musorgski u neizmenjenom aulentičnom 'obliku stilizujući na= rodne pesme. Ako nju podvrgnemo analizi olkrićemo: 1) da njen opseg ne premaša inlerval seksle; 2) da se u okviru čitave p=sme ne nalazi ni jedan skok stran tonalitetu; 3) da melodijska linija sadrži samo šest raspoloživih fonova; 4) da je najčešći melodijski interval sekunda; 5) da je melodija zabeležena u najprirodnijem regisfru ljudskoga oglasa; 6) da je ponavljanje tonova mnogo ma~