Naša stvarnost

SLUČAJ SVETISLAVA STEFANOVIĆA

Kao neki inferno

(naslov jedne pesme S. Stefanovića}

Može čovek misliti šta hoće o jubilejima — lično ih ne volim mnogo, —- ironizirafi njihove konvencionalne govore, ismejavafli njihovu preteranosf, banalnost, njihovu monotoniju, njihov uzvišeni i izvešlačeni fon, ali jedno oslaje ipak fačno: ima datuma rođenja i smrfi ljudi, pojava knjiga i objavljenih dela pojedinaca ili zajednica, čije potsećanje obeležava visinu svesti jednog naroda ili jednog društvenog sloja, osvelljava razmak pređenog pula; ima datuma koji pokazuju fačke uspona, kao i to koje su fekovine i koji su napori koji pretstavljaju srž, suštinu i bit kulture i osnovnih fežnji jednog naroda ili čovečansiva, i koji ih čine onim šlo su. ima jubileja koji mogu da znače čilav „ispit savesti”, kao što je besumnje za nas Vukova proslava. Možemo misliti šta hoćemo o spomeniku, podignufom Vuku u Studentskom parku, ili o dramalizaciji G. Božidara Kovačevića, ali ne smemo smelnufi s uma da bi svaki onaj koji iole oseća, u ovim presudnim danima šta znači kullura i njeno očuvanje za jedan narod, savesno i svesfrano morao da rasmofri sva ona pilanja koja su vezana za ime „oca naše pismenosfi”, za onog čiji su genije, volja i težnje — a fo su bili genije, volja i težnje celog srpskog naroda počelkom XIX veka — uzidani u svaki polez, u svako slovo koje pišemo, što u mnogome znači, u duh onoga šlo pišemo. Danas kada se za nas postavlja presudno pilfanje: ići korak napred ili se pretvoriti u žalosnu prćiju jedne šake bednika i silnika, neo= dložno je vralili se narodu, fom nepresušnom izvoru istorije i živofa, što za kulturne radnike znači vrafifi narodu šfo je njegovo, shvalifi što je bilno u njegovoj kulfuri, razumeli granice, propuštanja i šupljine iste, i učinili sve da razvojne linije naše istorije i naše kulture pođu onim smerom kojim su ih upućivale najbolje njihove snage, genije i svest naroda o pravima čoveka na isfinu i na bolji, dostojniji i srećniji živol.

Dvostruki jubilej koji je sebi, krajem decembra, zvanično i svečano, priredio G. dr. Svelislav Stefanović, lekar, prevodilac, pesnik i mislilac, ne spada svakako, ni po svom značenju ni po svom značaju, među jubileje o kojima je malo pre bilo reči; ali ne spada ni među one koje može čovek rasejano da pozdravi,