Naša stvarnost

104 LJUDI — DOGAĐAJI — KNJIGE

lavog jednog sfaleža. Na pojedinim mestima karikajura prelazi u nelogičnost. Tvrdi se: „Kmetovi su bili pokorni, poslušni, jer ne vide razloga da fo ne budu”, a na drugom meslu: „Subaše su gospodari čije se ekonomsko znanje sastoji u plefenoj kožnoj kandžiji i nabijenoj dvocijevki”. Ako su kmetovi bili pokorni i poslušni, onda nije trebao baš tako javni izraz njihove tiranije: bič i dvocevka, a niko ne može preiposlaviti da je išio u račun bega da razdražuje bika koji je miran i poslušan. NMesumnjivo je, međufim, da su fa sreistva primenjivana onda kada se kmet bunio i odricao poslušnost. Kad se pripovelka poslavi na osnovu: beg — zver, kmet — mrfav, i fo u slaboj liferarnoj obradi, ona ne može imali onu društvenu ulogu koju bi imala da je realistički rešena.

isti je slučaj i sa pripovefkom „Sestra Ana”, od Novaka Simića. Devojka prevarena, dobija dijete. Ofac je fljera od kuće i ona poslaje prostitufka. Njena sestra, željna bogalsiva i sjaja, postaje šakođe proslitutka. Imamo uhisak kao da sjedimo u noći, u kavani, kraj praznog stola, a pored nas defiluju prostifulke i pričaju nam priče koje su sve slične jedna drugoj, sve na isti kalup, sve nalik na pripovetku Novaka Simića. U njoj nigde nema dublje društvene analize uzroka prostitucije i nisu prikazani korjeni prostitucije, nifi njen specilični oblik, onako kako se javlja u Bosni, kao, na primer: kako se prostitucija uvlači u pafrijarhalni život Bosanke.

Naveo sam ovu dvojicu mlađih, i po mom mišljenju boljih (fo naročito važi za Hasana Kikića) bosanskih pripovjedača, koji bi frebalo da pokažu put onima koji se tek pojavljuju u literaturi Bosne, ali oni faj puf, ovim šfo su objavili, nažalost, ne pokazuju.

Pripovjefka „Živofom šibani”, od Mirka V. Mitića, zemljoradnika, po zamisli je dobra i donekle verno odražava sredinu koju obrađuje, ali je, u pogledu literarne obrade, prilično slaba. Seljak koji dolazi do svijesti, izveštačen je i nevješfo oblikovan. Onim jezikom ne govore seljaci, nifi su one misli, koje je Mifić nakalemio seljacima, misli prostih seljaka. Usled toga pripovjefka ne djeluje živo i ubedljivo.

nRevizija” od Jakše Kušana ima bosanskog obeležja i sadrži one čaršijsko muslimanske boje. Međulim u analizi fipova, površna je, fako da polseća na laku društvenu satiru, bez jače ošfrice i pravilnog gledanja na sivari.

Poezija je slabija od proze. Vredno je pomenuli pesmicu Pelra Bakule: „Moj otac obilazi usjev”, koja je jednostavna, istina bez naročitih liferarnih kvaliteta, ali ipak svojom poentom djeluje neposredno.

Pohvalno je od bosanskih pisaca što su došli na ideju zajedničkog rada, i što im je namjera okupljanje svih demokrakskih orienfisanih pisaca Bosne i Hercegovine, a glavni cilj da obrade živof naroda svoga kraja. Ali pored svih dobrih namjera i plemenilih ciljeva, nalazimo da im je isto tako bila i dužnost da nam svoj narod prikažu vjerno, u svom njegovom mraku i svijeflu. Jer, samo bi šako knjiga mogla imati onaj značaj koji su njeni pisci hteli da joj pridodaju i koji bismo i mi želeli da ona ima.

Avdo HUMO