Naša stvarnost

178 LJUDI—DOGAĐAJI—KNJIGE

bliskog narodu, kao što je bio Petofi. Sin jednog siromašnog slovačkog mesara, Stevana Perovića, i jedne služavke, slovakinje Marije Hruz, koji su propali kao žrtve besavesnih špekulanala, nije nikada krio svoje poreklo. On je bio gord, što je poreklom iz siromašnih slojeva, što je sin naroda. Za jedno nemačko izdanje svojih pesama on je napisao o sebi sledeće redove: „Aleksandar Petofi, rođen 1823, od siromašnih roditelja...” Ta jako« binska gordost bila je jedna od najjačih crta Petofica. On je govorio o malim, pollačenim, siromašnim ljudima svoga naroda sa ljubavlju, koja se

graniči sa pobožnom molitvom:

„Svet je prag na koji stupih, Prag koliba, malih kleta,

Tu kolevke velikih su Osloboditelja sveta.

iz kolibe rađaju se

Svi što s' žrtvuju za ljudski rod, A narodu su za sve muke Prezir i glad nagrada i plod.

Ne bojte se, dobri siromasi.

I za vas će lepše doba stići.

Ako prošlost i sadašnjost nisu vaše Beskrajna budućnost ipak će vaša bifi. Sav pofresen na kolena padam

Pod ovim malim ali svefim krovom, Blagoslov svoj vi mi dajte,

Ja vas hrabrim svojim blagoslovom.”

(„Palata i koliba")

Isto onoliko koliko je ljubavi imao prema narodu, prema malim ljudima, foliko je isto silno mrzeo velikane, firane, flačitelje, povlašćene. On je živeo u doba kada se Evropa fresla od golemih sukoba klasnih i nacionalnih borbi, kada su dani Velike francuske revolucije ponova vaskrsnuli, sa novim snagama i novim nadama u pobedu.

„Već godinama je islorija Francuske Revolucije”, piše Pelofi, „moja svakodnevna lektira, moja jularnja i večernja molifva, moj hleb svakidašnji, fo novo jevanđelje, u kojem novi spasitelj sveta: Sloboda, propoveda svoje „vjeruju”.”

Ako bi hteli da povučemo paralelu između Zmaja i Petofi-a, onda freba da imamo u vidu doba u kojem su oni delovali. Zmaj je živeo u doba parlamentarnih borbi, u doba kada je Miletić organizovao mladu Srpsku naciju za političke borbe, u kojima se i mirnim načinom može radili za narod, kako je Miletić govorio. Milelić je, kao i Zmaj, bio golov i na najodlučniju borbu proliv reakcije. On je govorio da „neće, škoditi, ako i u nas počnu zavarati, kao u Češkoj. Kad toliki junaci... mogu ginuli... na bojnom polju — zašto da ne bude ko od nas za istinu i pravdu, za „narodnost i slobodu” zafvoren”. — Miletić je i bio zatvaran i podnosio je — zajedno sa mnogim drugim — žrive za slobodu i narod. Ali oblici borbe