Naša stvarnost

PETOFI 179

oslajali su uglavnom parlamentarni. Bilo je fo doba pribiranja snaga u Evropi posle 1848, doba kada je građanska klasa već počela da izdaje narodnu borbu, a nove snage još nisu bile. dovoljno snažne da preduzmu laj veliki zadatak. Miletić se već sedamdesetih godina uži da mnogi počeše izdavali narodnu borbu, jedni radi uhleblja, drugi iz bojazni od mađarske reakcije. To se odražava i u Zmajovoj poeziji. On je izvrgavao ruglu one pojedince koji

„Dopuze do plata I do masnih zvanja Do vlasti, uzura I naimenovanja.”

Zmaj nije samo osuđivao „profuve što lažu svome gospodaru”, „gOspodu, stara i nova kova”, on nije samo fražio pravo da „mrzi špijune”, on nije znao samo da oplužuje narodne izelice. — već je znao i da kaže u budućnost, u dane kada će se „čaša preliti”, kada će se „gažen probudit". a profiv ogromne snage naroda, fog snažnog vulkana, neće niko živi smeli da ustane.

Ali je kod Zmaja sve fo želja. Njegovo doba nije imalo takve narodne borbe, kakvih je on bio željan. Zmaj je željan da vidi Efnu, faj simbol narodnog ustanka:

„Aj, da mi je, da te videt mogu Da le dugo, da fe dugo gledam Svome rodu da fe pripovedam.”

Pelofi-evo doba, naproliv, bilo je doba olfvorenih sukoba, doba kada je svaka klasa verno odigrala svoju ulogu na pozornici istorije. Otuda kod Peloli-a ne samo oplužbe na plemiće i velikane nego otvorena, strašna prefnja svima onima koji se odupiru narodnom valu.

Petofi prefi plemsivu novom seljačkom bunom, novim Dožom, čije su telo oni spalili, ali duh mu nisu uspeli spalifi. Niz njegovih pesama je plamena prefnja reakciji. (Zanimljivo je napomenuli da su ove pesme većinom cenzurisane iz literature u Mađarskoj. Novija, „popularna”, ftobož „narodna” izdanja Petofi-evih pesama odlikuju se fime šlo su skoro sve oširije pesme

uperene proliv reakcije izosfavljene ili šta više falsifikovane. Tako na pr. u jednoj pesmi gde Pelofi preli plemićima kosama i vilama, zadnje čeliri sirofe su sasvim „prepevane” i ispade da Pelofi veruje u bratsko izmirenje

plemića i seljaka.)

Peloli-eve ljubavne pesme pokazuju njegov plemenili odnos prema ženi. On je pevao o velikoj ljubavi prema ženi, sapufnici u živolu. Uzvišeni odnos prema svojoj ljubljenoj ženi ogleda se u njegovoj duboko-čovečanski ljubavnoj lirici. Njegov borbeni femperamenal, njegovo učesivovanje u političkim borbama, ni najmanje ga nisu omelfali da bude pesnik najnežnijih ljubavnih pesama, kao što je Zmaj Jova dao „Đuliće” | „Đuliće uveoke” pored „Naroda”, „Elne” i „Svellih grobova”. Ali Petefi nikad nije zaboravio da pesnik freba da bude u prvom redu pesnik naroda, pesnik narodne

12%