Naša stvarnost

180 ILJUDI-—DOGAĐAJI—KNJIGE

borbe za slobodu. Njegova pesma „Pesnici XIX veka” najbolji je odgovor ma naklapanja mnogih „,larpurlarista” i protivnika „tendenciozne” umelnosli:

„Ako ne znaš ništa bolje No bol pevat nafenani, Ne freba fe čovečanstvo, Pesama se fi okani. Napred, dakle, svi pesnici, Kroz sve smelnje ispred roda! Proklet nek je ko ispusti iz ruku steg svog naroda. Proklet nek je ko se plaši il pesničkog željan mira, Dok se narod mučno bori, Hoće da mu laže lira.”

Snažan je i čovečanski Pelofi u svim svojim pesmama. Voleo je sve. šlo je lepo u živolu: i selo, i mađarsku puslu, i vino, i krčmaricu lepu, i ljubav i cveće, i pesmu i prirodu. Sve fo šarenilo mađarskog narodnog života živi u njegovim pesmama verno i bujno. Pelofi je krvlju i dušom vezan za sve šlo je lepo i radosno u živolu — ali jedno oslaje uvek iznad svega: Sloboda.

„Iznad svega volim

Ljubav i slobodu.

Rad' ljubavi živof svoj ću dali Za slobodu i ljubav žrtvovafi,”

Ljubav za slobodu ide kod Pefofi-a do pravog kulla slobode. U svojim pesmama „Pesma psa” i „Pesma kurjaka” daje dva konirasla: psi, koji imaju sve, i hranu, i krov, i foplu sobu, samo kalkad po koji udarac bičem od gospodara svojih polseća ih da nisu slobodni; i kurjaci koji pate od svih nedaća:

„Goni nas zrno i lavež pasa Gladni smo, uvek gladni Od bede nam nema spasa Al sloboda je naša.”

Sloboda! Ta uzvišena reč nije bila za Pelofi-a samo fraza. On je akfivno učestvovao u političkom životu 48-e. U burnim marlovskim danima, kada je duh slobode zavladao Peštom, Pelčfi je u revolucionamoj groznici napisao mađarsku Marseljezu: „Uslaj, Mađaru”:

„Diž se, Mađaru, oladžbina zove, Sad il nikad, krajnji čas to je: Hoćeš li ropsiva ili slobode, Pitanje to je, sad biraj, robe!”