Naša stvarnost

PUT JEDNOG PESNIKA | 181

U najtežim danima Mađarske Revolucije, kad su reakcionarni elemenii vođsiva sve više uzimali maha, Pelofi je sa najboljim borcima slvorio „Klub Jednakosli” čiji je program napisao on sam:

„i5 marka izrečene reči odzvonile su. Ideje slobode, jednakosti, brafstva nisu poslale sivarnost. Šta više različile privilegisane klase iz dana u dan sve drskije dižu glave. Sloboda štampe... načelo jednakosti... kod nas su sve do danas samo reči, a ne sivarnosi. Pošto klasna vladavina postoji sve do današnjega dana, narod i nadalje živofari u političkom prolefarijalshtvu... Ma osnovu foga... udružili smo se zato... da unapredimo sprovođenje u život slobode, braistva i jednakosti.”

Zbog fako odlučnog slava prema reakciji, Petoli je bio proganjan od reakcije. Njegov izbor je onemogućen, on je nazvan „špijunom” i „komunistom”. Ali je Petefi ostao nepokolebljiv u svojoj borbi. | kad su došli odsudni dani za Mađarsku on je ostavio pero, i lafio se mača. Pao je u borbi profiv međunarodne reakcije. Ne zna se gde je pao. Ne postoji njegov grob. Ali njegova dela su ostala sjajnija i večnija od svakog nadgrobnog spomenika.

Srpskom narodu su Peloficeve pesme poslale bliske kroz Zmajeve klaslične prevode, Zmajevo obožavanje Pelofi-a došlo je do izražaja u njegovim odličnim prevodima (osobilo prevodi: „Strašni Sud”, „Luda“, „U kafane” i „Vitez Jovan”). Zmaj je loliko proživeo ie pesme, da su njegovi prevodi zapravo umefnička remek-dela, i s pravom se može reći da su najbolji prevodi u srpskoj književnosti.

Mađarska reakcija se danas rudi svim silama da sakrije pred naro= dom borbene fradicije slavne mađarske islorije. Meke Pelofi-eve pesme se ne štampaju, neke se falsifikuju, a za sve njegove pesme u kojima se govori o narodu, o reakciji, izmišljaju se feorije, da je Petofi „neobjeklivan” i „tendenciozan”. U predgovoru njegovim pesmama F. Radics piše: „za rešavanje društvenih problema njemu (Pelofi-u) nedostajalo je kako iskustvo i objekfivno prosuđivanje, tako i dublja sludija istorije”...

|I nikakva prikrivanja i izvrlanja ne mogu da zabašure pravu sliku Petofi-a: sliku borca za nacionalnu slobodu Mađarske, sliku borca za drušiveno oslobođenje svih pollačenih za mir ı ljubav među narodima, za slobodu i demokratiju. Pavle VALIĆ

RAZVOJMI PUT JEDNOG PESMIKA (Povodom pesama Radovana Zogovića)

Ono šlo su neki pripadnici „socijalne literature” zgrešili proliv naše slarije literature, da su, naime, u zagrejanosli borbe proliv književnih okamenolina i u likvidaciji ostataka bučnih ali idejno siromašnih modernisličkih pravaca, donekle zaboravili značaj pozilivnih vrednosli naše kulturne proš-. losti, da su u traženju novoga, kako u sadržajnom lako i u izražajnom pogledu, kidali nit kulturnog konlinuileta, bez koga se novo ne može izgradifi — lo se danas često čini i profiv „socijalne literature”. Nesumnjivo,