Naša stvarnost

KAREL ČAPEK O „BELOJ BOLESTI” 189.

prema živolu, olkazuje pomoć onima koji irpe, zalo šlo sam fatalno prima neumoljivi mora! borbe. | u ime mita i humanosli ubijaće se i umirali na žrivenicima, ako se jednom laj spor mora rešavali oružjem. U svelu borbe samo Mir mora bili fvrdi i neoistupni borac. A nasuprot! fome, preislavnik sile i moći poslaje i sam jedan od onih koji vapije za ljudskom pomoći, dok se preko njega valja bezosećajno nezadrživa mašinerija pokolja koju je on sam pokrenuo.!) U fome je baš auflor video beznadnu fežinu svelskog sukoba: koji proživljujemo; ne sukobljava se samo fako prosto cmo s belim, zlo s dobrim, bezakonje s pravom; sukobljavaju se velike vrednosti i nepomirljive: ošipornosli; ali ono šlo je u fom sukobu ugroženo jeste dobro i pravo i čilav ljudski život. Na kraju krajeva, to je masa bez veličine i saučešća koja ravnodušno vodi u smrti oba prefslavnika suprostavljenih volja. Eto, fo je čovečansivo koje je humanost htela spasli, lo su mase koje je volja za moći htela da odvede veličini i slavi! Tu su fi „svi ljudi”, Galene, tu vam je vas narod, Mamale; a svi mi lu imamo svoje istorijske sukobe, u kojima je konačam ishod borbe neizvesan, ali gde je samo jedno nesumnjivo: da će u njima feško i bolno platitfi Čovek. Kakav god bio ishod rata, čijom se hukom završava Bela bolesi, siguno je da u svome dirpljenju Čovek nije: bio spasen.

Pisac je pofpuno svesan da laj neizbežni fragični završetak nije nikakvo rešenje; ali ako se radi o sfvarnoj borbi koja se odigrava u naše doba i u prostoru među slvarnim ljudskim silama, ne možemo ga rešili samo rečima, nego moramo rešenje oslavili istoriji. Možda možemo imali poverenja i u buduće ljude, kao šlo su ona dva česlita i razumna mlada čoveka na kraju komada; ali krajnje rešenje oslaje političkoj i duhovnoj istoriji, u kojoj ne sudelujemo samo kao gledaoci nego kao suborci, koi moraju znali na kojoj sirani svetskog dramaličnog konflikta leži sve pravo i sav živo! malog naroda.

{Prevod s češkog) Karel ČAPEK

„BELA BOLEST" OD KARLA ČAPEKA

Pacifistički duh Čapekove „Bele bolesti” porastao je i poslao izvanredno živolan dejstvom krupnih događaja koji su se odigravali u vremenu prikaza njegove premijere na beogradskoj pozornici. Čuo se iz drame u pravi čas iz srca čoveka duboko zgroženog užasima rafa i nasiljima, uzbudljiv poziv da se prestane s divljačkim prolivanjem krvi i ralničkim gaženjem.

Publika je impresionirano i saosećajno pozdravila iskrenost, plemenitosf i čovečnosti pacifisličke reči i slava u ovoj drami. Osetilo se da su u drami, ma da u alegoričnom i simboličnom stilu ekspresionizma i duhovitosti koja ne ulazi dublje u sušlinu drušivenih problema, označeni i opluženi krivci ubistvenih ralova. Tu su sile koje vode pogubne „kaznene ekspedicije” na male narode za veličinu i slavu nacije, režimi koji sfvaraju kult Cesara i razvijaju rahnički duh kao osvedočenje snage i vileštva naroda.

Čapek je svoj emolivni slav proliv rata izrazio kroz mešavinu fanlazije i

1) U drami Mamal dobija „belu bolest”, a dr Galena, koji dolazi da ga spase, ubija na rat nahuškana masa.