Naša stvarnost

190 LJUDI—DOGAĐAJI-—-KNJIGE

stvamosti. U literarnom razvijanju drame ispoljava se njegov ekspresionistički

·slil mašte, alegorije i simbola, a u pogledima na sivarnost građanski demo-

kratski intelektualac koji spas čovečanstva i mir očekuje, ne od rešenja sukoba drušivenih odnosa, već od čudolivorsiva genijalnosti ljudskog uma i ple-

#menifosfi ljudskog srca. On ovakav stav zauzima zbog foga šlo u drušivu ne

vidi realne sukobe, već samo oseća duboku podvojenost u društvu između bogafih i siromašnih. On ne vidi sile koje dejstvuju na obogaćenja i osiromašenja, ali mu je dobro poznafa islina stvarnosti da bogati imaju u drušivu moć, vlast i privilegije, da njima rat donosi maferijalne koristi, a da je rat za siromahe vrhunac patnje, slfradanja i žrive.

Fantasličnost radnje u drami nije samo produkt njegovog književnog izražavanja, već i njegovog idejnog stava prema problemima stvarnosti. U drami, uporedo s ratom, i još u dalekosežnijim razmerama, ma da ne u strašnijem dejstvu (jer su deca pošteđena) prefi ljudskom rodu opasnost grozne bele "bolesti, epidemične gube. Jedan jedini čovek zna lek za ovu opaku bolest, ali neće da leči bogafe i moćne. Neće da ih leči da bi ih prinudio da se odreknu proizvodnje: oružja i sredstava za rafna krvoprolića, kao i u opšte stvaranje rafne psihoze kod masa, izazivanja i pokretanja ratova i rafničkih :pohoda.

Uzevši jednu fanfasličnu metodu za uklanjanje rata i jedan genijalan um izdvojen iz društva, koji čuva fu metodu kao ličnu fajnu, Čapek je ostavio

utisak da on veruje da se rat može iskorenifi iz ljudskog roda psihičkim sret-

stvima, bez radikalnije promene drušivenih odnosa. Da su u drami stvarnije viđeni uzroci rafa u društvenom sklopu, neminovno bi se došlo i do rešenja ošklanjanje rata iz ljudske zajednice. Međutim, postavljena onako fantastično, drama je morala da se završi katasfrofom požrivovanog pacilizma. Jedan jedini čovek, makoliko bio genijalan, nije u moći da se u postojećim drušiveim odnosima suprofšstavi ogromnoj sili rata koja se iz fih odnosa na ljudski rod ustremljuje. Da je dr. Galen i uspeo da izleči maršala, zar bi garancija Marala bila dovoljna da se ljudski rod spase za uvek od rafa?

U drami je dr. Galen, ne samo izvanredno redak superioran um, već i jedini čovek koji je duboko svestan zločinsiva rala, koji saoseća sa sfradanjem širokih narodnih masa u ralu i dosledno se bori da se rat uništi. Sav onaj siromašni elemenat koji se skuplja oko njegovih vrata u drami je samo ubogi pacijenf, zauzet svojom ličnom fragedijom, patnjom i sfrahom od užasnog procesa bele bolesti. Međutim u stvarnosti ima ogroman broj požrivovanih Galena isto fako dobronamernih, a mnogo manje naivnih, koji se re'volfiraju na društvene nepravde, nasilja i ratove i postoje kao živa sila u narodima, a u toj sili treba fražifi otpor i buduću pobedu nad onim divljačkim pohodom nesavesnih ili nesvesnih ljudi koji u drami linčuju pacifistu naučnika i simbolično s klicanjem ratu maršriaju pored njegovog mrivog fela.

No snažni pacifisfički duh u drami, ona široka plemenita čovečnost koja se suproislavlja gruboj sili i divljaštvu rafa, zaslužuje visoku cenu. Čapek je ovim umelničkim delom stao foplo, duševno i osećajno u odbranu mira. Vred-

most njegovog dela još je u fome što je u njemu jasno pokazano da zavoje-

vački režimi s kullom vođe (u drami maršala) nose, uz invazije i rafna nasilja, još i umorsivo kulture i vrednosti nauke. U drami je dr. Galen, genijalni naučnik, podređen mediokritefima samo zato što je sfranog porekla. Na nje·govim zaslugama i medicinskim uspesima frazeri i šupljoglavci zbiraju titule,