Naša stvarnost

SMRT P. ROMANOVA 217

Šola Ruslaveli za današnjicu nema samo istoriski značaj. Njegovi poelski i edički ideali bili su za ono vrjeme progresivni, i mnogi od njih u naše doba oživljuju s novom snagom. Vjera u pobjedu progresivnih snaga, sirasna zapelost u borbi s neprijaleljima, živofna radosf, ljubav prema nezavisnosti svoje oladžbine — sve ove crie Ruslavelijevog slvaralašiva danas imaju naročitu vrijednost i bliske su pravim narodnim snagama na cijelom svijelu. Na Ruslavelija mogu da se primijene riječi Bjelinskoga, koje je on rekao za jednog drugog velikog pjesnika: „Puškin spada u pojave koje su vječno žive i vječno u razvoju, i koje se ne zauslavljaju na mjeslu gdje ih je zalekla smrl, nego se i dalje razvijaju u svijesti društva. Svaka epoha daje o njima svoj sud, i makoliko ih islinifo shvatila, uvijek ostaje epohi koja slijedi, da reče nešto novo i još isfinilije”. D.-E,

SMRT PANTI!IELJEJMONA ROMANOVA

Poslije dužeg bolovanja umro je 8 aprila t.g. poznati ruski pisac P. Sergjejevič Romanov.

P. Romanov se rodio 1884 god. u bivšoj Tuljskoj guberniji. Školovanje je završio na Moskovskom universileiu. Svoju prvu pripovijetku („Olac Fjodor”) šdampao je 1911 g. u časopisu „Ruska misao”. U pravog umjefnika, poznalog humorislu i salirika, razvio se lek poslije svjetskoga rala.

U čitavom nizu pripovjedaka i u romanu „Svojina” P. Romanov je razgolilio silnosopsiveničke inslikie nekih svojih savremenika. U zbirkama pripovijedaka „Složni narod”, „Dobra mjesta” i dr. slikao je staro i novo se!o, fsmijavao je, borio se proliv preoslafaka prošlosti u načinu živola i mišljenja ljudi.

Glavno djelo P. Romanova jeste njegov veliki roman „Rusija”. U njemu je opisao doba pred svetski ral, godine sveskoga rala i dane sazrljevanja velikih narodnih pokređa. Roman „Rusija” zapažen je naročilo po lome š!o je olkrio veliku galeriju fipova i karakfera novijega doba.

P. Romanov je sfrasno mrzio građansku fuposi, mrzio je prozaičnost i silne navike. Ošfrom riječi, ubojnim melcima smijeha pucao je po birokrafima, ulizicama, raspikućama; bičevao je svojom kamdžijom i čisto svojom melflom sve ono šlo je omefalo čovjekovo kretanje naprijed.

Na hrvahki i srpski jezik prevedene su neke njegove slabije slvari (romani: „Skrižaljka”, „Drug Kisljakov” i „Par svilenih čarapa”), pripoviješke: „Velika porodica” idr. Prevođen je i po časopisima („Misao”, „Književnik”, „Književni krug" itd.) i po zbirkama savremenih ruskih pripovijedaka (Nolitova „Mova ruska proza”, zagrebačko izdanje novih ruskih pripovijedača, iid.} i ovom prilikom freba napomenuli, da je „Velika porodica” izdana u sramohfnom i falsifikalorskom prijevodu (,proširena versija”! — „prvi put u Beogradu”! u nakladi famozne i na sreću već upokojene „Knjige za svakoga”!

DŽAMBUL, AKIM KAZAHSTANA

Ovih dana proslavio je sedamdeselpelogodišnjicu svoga pjesničkog sada preko devedeset! godina sari akin (narodni pjesnik i pjevač) Džambul Džabajev.