Naša stvarnost

FILM 149

Opšte stanje na počeiku 1939 godine izgleda uglavnom ovako:

Američki sistem filmske proizvodnje nalazi se danas u ćorsokaku. On nije mogao, niti će moći, da proizvode dobre filmove. Ne dozvoljava mu sama konstrukcija njegovog sistema. S druge strane, sistem je danas prevazišao sam sebe i samog sebe jede. Trebalo bi promeniti sistem. Sifvar neizvodljiva bez teških potresa i radikalnih promena, ako je uopšte moguća u foj i fakvoj privredi. Ostaju, dakle, polumere. Pakve će one biti videćemo u toku 1939 godine.

Francuski film je uglavnom već stigao u svome razvifku oblike i stepen američkog filma. Nisu još sasvim jednaki, {u francuskom filmu još ne postoji tako jaka koncentracija poslova kao u filmskoj industriji S. A. D.), ali će uskoro to postati. Francuskom filmu, prema tome, prefe iste opasnosti koje prete amerikanskom, sa nekim malim vremenskim zadocnjenjem.

E»ngleski film je filijala američkog. O njemu nema ništa drugo da se kaže što već nije rečeno.

Indusirijski film, drugim rečima 90% današnjeg filma, koji — po rečima Ren6 Clair-a — postoji „samo zaio da natera izvesfan broj lica oba pola, da sednu u izvestan broj numerisanih fotelja”, taj industrijski film ima sve više feškoća da ispuni ovaj svoj zada}lak.

Najbolja ilustracija ovih feškoća jeste, šta je sve preduzeće Warner Bros, First National Films, Inc. bilo prinuđeno da preduzme, da bi postiglo uspeh sa svojom „superprodukcijom u boji" Robin Hoodom. Ova „najveća filmska realizacija svih vremena” morala je da bude reklamisana u Parizu na sledeći način: Mesec dana pre premijere počela je velika reklama preko 16 najvećih pariskih dnevnika; časopisi za odrasle i za decu donosili su reklame u svakom svom broju, preko cele strane, preko dve strane, u boji, preko korica; donosili su tri nedelje uzastopce ilustrovane sadržaje filma, izdana je posebna knjiga „Avanfure Robin Hood-a", mesec dana na najprometfnijim mestima, Pariza stajala su plaina veličine 19%8 mefara, na preko 115 raznih mesta na bulevarima i u 30 najvećih stanica mekfro-a istaknužfe su velike ališe iz četiri dela, bezbrojni reklamni stubovi pokriveni su reklamom, najzad, 300.000 letaka, dekorisani izlozi velikih radnja, 300 oblepljenih kamioneta, radio stanice, jelovnici, programi, sveflosne reklame, sve je fo vikalo, brujalo, urlalo čitavih mesec dana: Robin Hood! Robin Hood!

Sve io da bi se privukli gledaoci na jedan potpuno prosečan film, daleko slabiji od istoimenog nemog filma Douglasa Fairbanksa, jedan film, koji osim svoje neprirodne boje, nema ništa naročitog.

Bada čovek pogleda ove podatke mora da se zapišfa: zar nije lakše napraviti jedan dobar film? Film koji bi bio najveća senzacija, jer ne bi bio senzacionalan. film bliži nama, uzbudljiviji, neposredniji, zato što će govoriti o nama, o današnjem čoveku, i njegovim botrebama i željama. PFilmo koji bi mogao da bude velika pesma nada, želja i budućih! ostvarenja, ili tiha refleksija o vremenu, o šeni, o svakodnevnom živofu. Zar to nije prirodnije, lepše i — lakše?

BR. Novaković