Naša stvarnost

SRCE U ŠUMI

7. Ko nabujali potok mlinove,

+ 9 i

maleno, rumeno sTCe.

Kad te obavijem dimom cigarete, u sobi, mi prolazimo duboko u šumu, + slušamo priču koraka i kucaja.

Zapitam li te kamo bi htjelo, oboje uzdrhtimo od sreće. Od. sreće koju slutimo.

8. Koliko si me puta nagnalo ulicamQ, kao bjegunca, kao bubnjar, sa sjajem, ludila, u oku.

Među ljudima, bili smo putujući cirkus, među izlozima smo se prevrtali na, trape2u i bili duelanti vw, vrevi s blistavim, mačevima onog čega nema.

Al dobro je tako. Volim da strepiš i da bdiješ, volim da peče već gvožđe kada veže.

Jer prazno je srce od mrtvaca mtiVije.

7. ; List po list šapće, šuštanj do šušnjqa, lom grančica vodi korake w zagrljaj šume,