Naša stvarnost

42

Zaboravi jednom, što je jutro, a što veče, zaboravi ulicu kojom ideš kući i stan saboravi

i zaboravi ime.

Bit ćemo samo d90G, sYTCG, bit ćemo samo dvoje ljudi w džbunu noći zagrljeni.

11. Orvena ruža vw djevojačkoj kosi, zelena proljetha, travq, vj) rosni, njen zagrljaj past ćemo, dragd, a noć preko nas TYasti.

Čuješ, tišina, krvotok kucd, jutro već zvijezde kosi tvrda je zemljd, kroz šapat iza sna nečujnoi! hodamo, bosi.

Na ushamo, našim, bdiju šutnje, na rukama, okovi žveče i svone ko zvona, usred, noći kad vlamene šire slutnje.

I čuješ, kako škripe kola puna, sijenQ, kako newmorno škripe vogsovi plijena, kako semlja, teško diše,

i u naborima noći kako susjed svitanje Yrumeno kuje.

Orvena, ruža, w, djevojačkoj kosi, tvrda zemlja, tabani bosi, miris paljevine: Gledaj, djevojko, kako noć gori i rumene se jutra WM YOSi.

iVO FROL

Ivo Frol