Naša stvarnost

EBONOMSRERI SUBOBI bli

izvoznik dobije premiju za izvoz onda je jasno da će tući u konkurenciji onog koji je ne dobija.

Ne tuže se dakle s engleske strane bez razloga na metode trgovine. Dok je kliring bio u povojima, bio je bezopasan. Kad se razvio kao oruđe jedne industrijski jake zemlje, koja je izgradila, ili traži da izgradi svoj klirinški blok, kad tim sužava tržište za devizne zemlje i otežava im pristup svojom politikom cijena, onda se više ne može govoriti o njemu s visine nego zapjenušeno. I doista, Englezi su najprije govorili: ne tiče nas se metoda, jer je naša savršenija. Minhen je dao jaku političku potporu razvoju nove metode i ona se preko noći pretstavila u opasnoj formi. Tada su počeli da protestuju protiv nje. Glavna suprotnost je u tom da je devizno područje otvoreno, klirinško zatvoreno. Klirinško jezgro može da širi svoju interesnu sferu izvan bloka kliringa, ali što taj blok zahvati, izgubljeno je za devizne zemlje.

Izgrađivanje klirinškog bloka oko jednog jezgra novi je oblik ekonomskog grupisanja, koje je neobično tijesno vezano s politikom. Nema govora njemačkih državnika u kome se to ne bi istaklo. Taj proces je u toku, a kad je došao do jedne faze u kojoj se već vrlo jasno vide i daleki planovi, izazvao je reakciju samoodbrane od strane deviznih zemalja. Ta reakcija od strane Engleske ima nešto karakteristično. Najotvorenije se izjavljuje da FEmgleska na izvjesnim tačkama svijeta, nije jako zainteresovana, na, pr. u Jugoistočnoj Evropi i zato je smatra prirodnim područjem tuđe ekspanzije, a, isto tako ni u Južnoj Americi, izuzevši Argentinu. Zato ona nema namjere da se tu angažuje više nego što je potrebno da očuva dosadašnji interes. Glavni interes je u dominionima, kolonijama i nekim evropskim zemljama. Njemačka je baš u ova dva, područja najjače razvila svoju trgovinu poslednjih godina. Zbog Južne Amerike došla. je reakcija SAD i tako s ovim akcijama i reakcijama ubrzava, se podjela, formiranje novih blokova, ne samo klirinških. Tako SAD pokušavaju da na političkoj i ekonomskoj saradnji povežu sve tri Amerike u jedan blok. Engleska nije našla još svoj put. Ali najreprezentativnije ličnosti, počevši od ministra, trgovine do pretsjednika banaka iz kruga „big five”, predlažu da, Engleska obaveže one zemlje od kojih mnogo kupuje, da, i one od nje kupuju više, Dakle u konku-