Naša stvarnost

B6 PLAOVIĆ 1 ĐOBKOVIĆ

BIVŠI MINISTAR: Oduvek je fo tako bilo. U moje vreme trule kobile i kamena s ramena, a sada feraju futbal i tenis. Svako vreme ima svoje lufke.

RUS: (prišao s druge strane Neudatoj sesiri i blago, sa širokim slovenskim osmehom) — No, gospođice, ne mari ništa. Mi Slovemi... mi pobedićemo na kraju.

PROFESOR: Ostavite, gospođice, sve je to ustvari samo trik menadžera. U Americi je sve samo žirik. Zašto mene niste pitali na koga treba da se kladite? Mad sam ja bio u Njujorku...

NEUDATA SESTRA: EBako da ne gubim. nerve?I Ceo svet je gledao u njih frojicu, a oni da nas fako strašno obrukaju! Bili su na pragu najveće slave i sad odjednom niko i ništa... Vraiiće se pokunjeni kao poslednje šmolje... Sramota!

UDATA SESTRA: Naš visoko učeni zet kaže da su io sve gluposti. Možda ima i pravo. Jedini put da i on ima pravo.

PRIJATELJICA: Štetal Ja volim kad snažni mladići pobeđuju.

MINISTROVA ŽENA: U igri se zbilja tako ponekad oseti pesma ljudskog fela.. Poezija mišića...

TAST: (ulazi kroz leva vrata) Šta je to kod vas tako živo? Čak sam u kabinetu čuo žagor. Dobar dan! A zar još nije stigao Staša?

TAŠTA: Ne znam šta je s njim. Danas je nešto zakasnio.

RADIO-PEVAČ: Videli smo se danas u podne na pivu. Nije mi ništa rekao. Znači, doći će.

UDATA SESTRA. Zar fi je potreban Staša, tata?

TAST: Ništa naročito. Imam samo neki mali razgovor. Pošaljite mi ga, ili mi javite kad dođe. Ja imam još malo posla, pa ću posle doći. Sad me izvinite! (odlazi).

NEUDATA SESTRA: Dobro, javićemo ti.

BIVŠI MINISTAR: Zbilja je simpatičan gospodin Staša. Nisam ga znao ranije, a sad mi izgleda kao da se poznajemo već dugo.

PRIJATELJICA: Taj mladi čovek spada u one koji osvajaju na prvi pogled.

NEUDATA SESTRA: Bakva suprotnost između njega i-našeg zetal Čudnovato je da su tako dobri prijatelji.

PROFESOROVA ŽENA: Les exiremes se touchent...

PIJANISTEINJA: Na mene nije učinio dobar ujisak. Zamislite čoveka kome ja govorim o Devetoj simfoniji, a on mi priča da mu se Daseta više svidela! Betoven i Deseta simfonijal Ni to ne zna.

BIVŠI MINISTAR: A što? Zar Betoven nije stigao da sroči Desetu simfoniju? Nisam ni ja fo znao, pa sam opet živ.

GLUMAC: Pa ste bili čak i ministar.

RUS: 1 opet bićete.

MINISTROVA ŽENA: Sumnjam. Mnogo se olenjio.

BIVŠI MINISTAR: Ja sam isterao koliko je potrebno za penziju, sad mogu da čekam. Nisam novajlija, da žurim. ;

DOBTOROVA ŽENA. (dolazi iz desnih vrata, sa Doktorom) Zar još niste počeli igru? Zašto dangubite? Dobar.dan!

DORBTOR: Dobar dani