Naša stvarnost

RASTANAE NA MOSTU 57

DOBTOROVA ŽENA: (Glumcu) Sinoć sam vas gledala. FBomad mi se nije svideo bogzna kako, ali ste vi vrlo dobro igrali. Šteta što igrate u fim domaćim komadima. Naši pisci su strašni. Ja vas žalim što morate da se mučite.

BIVŠI MISTAR: A, nemojfel Ja volim naše sivari. Ima narod šta da vidi, brate, da se 'pouči, omladina da ne zaboravi stare običaje. Nemojte takol Mi uopšte preziremo sve što je naše, a fo nije uvek na mestu. a:

DOBTOROVA ŽENA: Pa ne govorim ja o folklornoj drami. Naši moderni pisci su prosio neshvafljivi. Tako prefenciozni, a prazni, i bez ikakvog poznavanja dramske fehnike. Sve tako nategnuto, izveštačeno, sa namerom da izgleda dubokomisleno.

PRIJATELJICA: Zato ja idem samo :kad moram. Čovek upropasti veče u pozorištu. Film je mnogo prijatniji.

GLUMAC: Sad, znate, to što kažete za domaće pisce, nije sasvim netačno. Ali treba imati u vidu da mi fek stvaramo modernu dramu, naši dramski pisci su još u većini slučajeva počeinici. Mi nemamo pozorišne žiradicije. Zamislite, molim vas, u Parizu, gde se u Bomediji čuva stolica na kojoj je izdahnuo Molijer... 'Bolika je to fradicijal Vremenom...

PROFESOROVA ŽENA: Ostavite, molim vas, šta vremenom? Pomorište je preživelo. Za deset godina uopšte ga više neće biti.

RUS: Mnogo ste oštri, gospođo. Drama, možda... ali balet, to je nešto sasvim drugo... Graciju s kojom balerina izvodi svoju piruefu, možete naći samo u pozorišfu.

MINISTROVA ŽENA: Otkad je umrla Ana Pavlova, mene balet ne oduševljava. Ali suze Margarite Gotije poftresaju me do najfananijih kutova duše. Bez pozorišta lja ne bih mogla živeti.

TAŠTA: Bogami, i ja volim pozorište. Istina, u poslednje vreme daju sve nekakve komade budibog s nama. Nit ima čovek da vidi pristojnu žoaletu, niti se prikazuje kakav svet od reda. Prosto ne znam gda pronađu fakve stvari. Glava me je zabolela kad sam gledala taj komad, kako se zvaše, »Na dnu«. Sve sami neki odrpanci, bolesnici, ludaci, .strah čoveka da uhvati.

PROFESOR: Ja sam io pitanje rešio veoma prosto. Pošto nemam vremena za bacanje, ja i ne idem u pozorište.

RADIO-PEVAČ: Lepo je neko napisao u novinama jedared, da je pozorište stari fijaker, a film i radio su Packard sa osam cilindera i 190 konja. :

DOETOR: Ukoliko bude više fih konja, pozorište zaista ima sve manje izgleda da još malo duže poživi..

DOETOROVA ŽENA: Na ivoje dosetke, kao što vidiš, niko se ne smeje.

DOETOH: Pa stvar i nije mnogo smešna.

PROFESOROVA ŽENA. Vaš posuvraćeni ukus, gospodine doktore, izvinife, poznat je već celom drušivu.

DORBTOR: Nemamo isle ukuse, to jč iglina.