Naša stvarnost

BS PLAOVIČĆ I ĐOBKOVIĆ

TAŠTA: Moj gospodin 'zei voli u svakoj prilici da se pokaže pamehtniji nego ostali.

RADIO-PEVAČ: Pa doktori obično uobražavaju da su stakli monopol na pamel.

DORETOR: Još uvek manje nego što radio-pevači uobražavaju da su stekli monopol na umeinosi.

UDATA SESTRA: Budi pristojan prema goslima.

DORETOHR: [diskretno ironično) Pristojno? Pa vi ste me sasvim pogrešno razumeli. Radio-pevači, kao umetnici koji radio-falasima obuhvataju celu zemlju, svakako su za poštovanje. Možda bi 'se moglo govoriti o sumnjivom ukusu, ako bi im čovek dao prvensivo pred ostalim umežnicima, ali im niko ne može osporifi ni savremenost, ni široku popularnost, ni — što je najvažnije — opšte naklonosti ženskog svefa. Ja istina nemam mnogo smisla za šlagere, pa zalio verovaino više volim jedan dobar monolog iz Šekspira. Ali to je stvar ukusa. Kao što su neki ljudi već odavno proglasili »Na \dnu« za remekdelo, iako ono nije vama po volji.

TAŠTA: Ja nemam ukusa za jezivo, dragi zele.

PRIJATELJICA: A ja umirem za jezivim stvarima. Rad sam bila u Parizu, nisam propuštala nijednu preistavu u Gran-ginjolu. To fako razdraži živce, prosto sva !ireperim kad iziđem iz pozorišta.

NEUDATA SESTRA: A ja se fako osećam kad gledam gangsterske filmove. Uvek navijam za lopova. Njegova luda hrabrost, kad se penje po krovovima, spušta niz oluke, provlači „kroz prozore; sve to me mnogo impresionira. Prosto zažalim što kod nas ne mogu da sretnem fakve tipove.

STAŠA: (ulazeći) A koga to ne možete da sreinete, gospođica Žana?

NEFOLIBO GLASOVA: (široko, prijatno, opšte radovanje) O, gospodine Stašal...' Gde ste dosad?

NEUDATA SESTRA: Žao mi je što ne mogu da sretnem jednog pravog gangsšera.

STAŠA.: (pozdravljajući se sa ostalima, i 'smejući se) Možda bi vam srce sišlo u petel

DORETOR: Zašto, druže? Nisu oni uvek jako strašni. Ima ih i dopadljivih. Nije isključeno da bi jedan gangsler u salonu začas osvojio sve simpatije. :

STAŠA: Ne znam. Nisam nikad imao čast da se upoznam s jednim pravim gangsferom, kakvog bi želela da stretne gospođica Žana.

DOBTOROVA ŽENA: [{rukujući se sa Stašom) A zašto danas tako dockan?

STAŠA:)|Smejaćete se kada vam ispričam: morao sam da idem u kvart, da spasavam jednog prijatelja, koga su, jadnika, tužili za pre-

· kršaj javnog morala.

PROFESOROVA ŽENA: Šta? Šta? Pričajte, šta je |bilo.

STAŠA: Nemojte, molim vas, moram da budem diskretan. Reš je o jednom našem zajedničkom poznaniku.

PRIJATELJICA: A \kako ste vi upali u tu gužvu? |

NEUDATA SESTRA: Pričajte, Stašal Ta mi smo ovde 8vi svoji.