Naša stvarnost

RASTANAB NA MOŠTU 50

STAŠA. Ne, ne, nikako. Nemojte da navaljujetel

DOETOROVA ŽENA: Čućemo mi to i bez vas. Beograd je palanka.

PROFESOROVA ŽENA: Što se pravite interesantni? Ja već nagađam. Smela bih da se opkladim da je to afera inženjera Jovanovića.

PRIJATELJICA: 1 ja mislim. Sigurno je fo. Ceo Beograd, uostalom, govori. Ja samo ne znam kako policija ne protera tu bestidnicu. To je strašno, žako razoriti jedan brak. Da razdvoji čoveka od onako zlatne žene. Jadna decal Srce mi se cepa.

PROFESOROVA ŽENA: Samo da mi je znati šta je našao na njojl Pako ona izgleda! Mršava, crna, dugačka, gotovo bolesna. Prosto ne mnam šfa|je fim ljudima ponekad.

RUS: To je malo delikatna stvar. Ukus je isuviše individualan, a ja ne nalazim da ona nije privlačna.

NEUDATA SESTRA: Ostavite, molim vas! Šta sve vas muškarce ne privlači! -

TAŠTA: Bila lepa ili ružna, ali to je skandal. Samo, ja bih i njega proterala. Za fakve ljude treba uvesti koncentracione logore.

UDATA SESTRA: Ta ljudi su poznate slabotinje. Nije on fu uopšte kriv. ,Njega freba više žaliti.

MINISTROVA ŽENA: Ja mogu da razumem osećanje i sav bol koji nesrećna ljubav stvara u čoveku. Ali kad je u pitanju dužnost, postoje granice preko kojih se ne prelazi. i

TAŠTA. Nijedan muž nije anđeo. Svaki voli da vrdne pomalo. Ali pri tome mora uvek da zna da postoje i žena i deca, i da sačuva svetinju domaćeg ognjišta. A on je prosto jedan nevaljalac. Fako ga samo nije sramofal Tako izgubiti glavu zbog jedne obične daktilografkinjel I onda podiži kćeri i gaji decu! Da ih predaš u ruke ko zna kakvom mangupu!

PRIJATELJICA: Ja se nikad ne bih mogla zaljubiti u oženjena čoveka. A njoj Jovanović nije prvi. Imala je aferu i sa onim advokafom Petrovićem. Srećom je je njegova žena bila inteligentna, pa je umela da stvar likvidira na ini, dostojansiven način.

DOETOROVA ŽENA: Žene u kancelarijama i nemaju drugog posla nego da zaluđuju svoje šelove. Da bar u fome umeju da sačuvaju formu. Da to rade diskreino. Najzad, nikoga se ne fiče kako ko živi, ali niko nema pravo da tako kriminalno ruši sve društvene obzira.

DOETOR: (počinje s osmehom, pa onda postepeno u njegovim rečima zaireperi ironija, jedva primetna) Ako dopustite, ja bih ipak učinio jednu malu primedbu. Izgleda mi da vi zaposlavljale suštinu stvari. Jer, kad su u pitanju čovek i žena, kad stoje jedno prema drugome, ma u kom obliku fo bilo, nalazim da je mnogo značajniji sadžaj, suština, nego društvena forma u koju je stavljen taj susret. Malo 'je čudan taj vaš moral. Vi biste bili gotovi da mu odobrite i dve prijateljice, ako bi to bilo, kako kaže Ana, diskretno. Čudi me da fi možeš tako nešto da kažeš.

STAŠA. Ništa ne treba da te čudi. Gospođa ima potpuno pravo.