Naša stvarnost

60 PLAOVIĆ 1 ĐOBOVIĆ

Kad bi se sve pokazivalo i javno iznosilo ono što mi radimo, ne bi bilo dovoljno apsana za ovaj svet.

DORBTOR: {nasmeje se) — Ti si, Staša, sjajan čovek Zaista, kad bi se krivični zakon fako strogo zaposlio, trebalo bi ustostručiti državne kredite za apsane. Sva je sreća što se mnogim krivcima širokogrudo prašta, samo ako su »diskrežinic. :

TAŠTA. A i si sigurno za to da se brakovi sklapaju i rasturaju kao što se kvartu prijavljuje i odjavljuje stan. U braku, zete, ima da se trpi. Brak nije igračka. A onaj ko ne zna šta je brak, taj ne treba ni da se ženi.

DORETOR: Znate, draga mama, nije lako čoveku znali šta je brak pre nego što ga je okusio. Ali brak je, po mom shvatanju, ipak jedan dogovor, sporazum. Nije svetinja u kojoj ne moža biti nikakvih promena, jer ga sklapaju dva živa čoveka. Sve može da se dogodi. Ali je, svakako, dosta neifeligenino irpeti jednu zajednicu i u njoj patiti samo iz društvenih obzira, podnositi je iako ona preistavlja teret xa jednu ili drugu sfranu.

GLUMAC: Pa vi ste, onda, protiv braka!

DORBTOR: Svakako protiv onoga što vi nazivate brakom. A šta znači neprikosnovena svetinja braka u Jovanovićevom slučaju? Znači uzajamno mrcvarenje... To što će se dvoje, čovek i žena, uzajamno trovafi u svoja četiri zida, to je za vas savršeno nevažno i io je čak uslov da bi se sačuvala svefinja — kako je vi nazivate — braka. Ja mislim, oprostite, da je moral, u čiju ste odbranu ustali, mnogo više povređen vašim shvatanjem nego postupkom Jovanovića i njegove prijateljice.

MINISTAR: Govorim ja svojoj ženi da je još od kneza Miloša ostalo da se ne meša u tuđe sivari. Nek živi kako ko ume.

PROFESOR: Jedan kulturan čovek, gospodine minisire, ne može da ostane ravnodušan prema izvesnim društvenim pojavama koje tangiraju javni moral i napadaju najveće svetinje, one svetinje bez kojih se društvo ne bi moglo da održi. Zato ja potpuno razumem uznemirenost koju su naše drage dame unele u raspravljanje ovog pitanja.

DOBTOR: (nervozno): Dokle ćete vi sa takvim hipokrizijama da operišete? Zar se niste umorili od svega toga? FBakvi društveni oblici, molim vasl Govorite o konvencijama kao o nečem što raje, što će uvek da traje. U najmanju ruku to je besmislica. A ako biste mogli da pronađete prave mohlive zbog kojih naše dama ustaju fako goropadno na Jovanovića i njegovu prijateljicu, onda biste ih morali svIstafi ne u kakvu pravnu feoremu, nego poslati Frojdu na analizu. Pored pakosti, zavisti, tu je čitavo jedno more želja da dožive to isto, da imaju to isto. More uskraćenih želja koje se, na kraju, pojavljuju kao divlji bes, mržnja, zavist, a maskiraju se tu nekakvim društvenim oblicima. Sve je fo, na kraju krajeva, vrlo oftužno!

ŽENSEI GLASOVI: (u protestu) RBoještal... To je nečuvenol... Izvinite, gospodine doktore, postoji i drugi svel...

PROFESOR: Dragi doktore, meni je, iskreno da vam kažem, veoma simpatično što vi s takvim uzbuđenjem tretirafte jedan društveno-moralni problem, ma koliko — uzgred rečeno — da sam 8e naježio kad