Nova Evropa

_ |. | upravi neracijonaln Бозродатепје uopšte destruktivan rad u sokolskom društvu, . -

Prvo ćemo reći, da nismo verovali u ovaku molivaciju za saziv vanTrTedne skupštine, dok se nismo o svemu lično uverili, Nismo. verovali, jer zadovoljenje ovog što traže neki članovi zagrebačkog Sokola isključuje, kako nama izgleda, sama ideja Sokolstva, osim toda što je Svesokolski Savez jednodušno prihvatio baš ona načela protiv kojih se ovde ustaje, le bi značilo ići unatrag ako bi se dopustila i sama diskusija ovakih predloga, Prva tačka je sasvim nečuvena insinuacija protiv celog jeФупафуепоб južnog Slovenstva, a naročito protiv onog dela Кор је ma svojim ramenima izneo fešku borbu i sjajnu pobedu narodne misli. I sami oni koji danas upravljaju Bugarskom najoštrije osudjuju bugšarsku politiku koja Je povela zemlju u rat, i otvoreno priznaju da je zaslužena Кагпа Који је ВибатеКка sa porazom dobila, Zar hoće sad šaka Zagrebčana da je bugarskija od samih Bugara? — Na drugu tačku, lako je odgovoriti: Ako sokoli idu u kasarne i vježbaju s vojnicima, to ne znači „militariziтапје“ зокоја već „sokoliziranje“ vojske, a celishodnost i lepotu todđa tek nije potrebno opširno dokazivati, — Jedina stvarna tačka: traženje računa o rukovanju društvenom imovinom, postavljena je, kako se čini, da bi bilo više razloga za aditaciju protiv uprave, jer s tim se moglo čekati i do redovne skupštine, — I gdlavni i sporedni motivi, dakle, za saziv ove skupštine pokazuju da ovde igra ulogu političko-stranački momenat, koji se želi uvući u Sokolstvo s polja, a za koju su se lošu i nerodoljubivu rabotu dali zadobiti bilo nezadovoljni bilo separatistički raspoloženi članovi

zagrebačkog Sokola,

ištvenom imovinom, i

Ako je trebalo potvrde za ovako mišljenje, mogli smo je dobiti obilato iz govora pojedinih vodja i sazivača na samoj skupštini, koja je više ličila na jednu burnu političku manifestaciju nego na dostojanstven zbor jednog od najvećih sokolskih udruženja, To je bio pokušaj političkih adifatora da i u Sokolstvo unesu klicu neslođe i separatizma. Ovi poslednji, medjutim, zaboravljaju jedno: Da izmedju separatizma i ideje Jugčoslovenstva, koju je Sokolstvo ispisalo na svoju zastavu, ne može da bude niti sudara niti kompromisa, da su to dve razne, odvojene, i sasvim raznorodne stvari; da prema tome, pošto je Jugoslovenstvo domaćin i gazda i u sokolskom društvu u Zagrebu, separatizam ima da se odvoji, da se udalji, da izidje van, i da ide svojim putem, Razvijanja nema unatrag, ı Sokolstvo ne može više da bude plemensko, ni srpsko ni hrvatsko ni slovenačko, postoji samo južnoslovensko Sokolstvo, ono od Vidovdana 1919, i baš se zagrebačko društvo i zagrebačka župa najviše založili za nj, Debate može biti jedino o tome, kako i koliko da se izvodi Jugoslovenstvo, a nikako više o tome da li će sokolstvo uopće biti južnoslovensko ili ne, — ko neće biti Jugosloven, taj ne može biti Soko, i taj mora van! (та

| |