Nova Evropa

zaštitu francuskoga kralja, zato što je car Геороја, zajedno sa :svojim dostojanstvenicima, s njima nedostojno postupao, Ovaj se lični motiv očigledno ističe tečajem cijelog daljnjeg razvoja dogadjaja, Tako je, naprimjer, Zrinski tražio od francuskog kralja da ga osigura, za slučaj da urota ne podje za rukom i on bude prinudjen ostaviti domovinu, i to tako, da mu da imanje oko Rajne u vrijednosti od 40,000 do 50,000 talira; a drugom zgodom opet traži, u istu svrhu i za isti slučaj, godišnju rentu od 50.000 torinti, Jedan je svjedok za vrijeme procesa izjavio, kako mu je, jednom prilikom, kad je već šurovao s Turcima, Zrinski текао: »да djavo nosi sve Turke, kad bi mu car pokazao samo malo milosti, da bi se svega ostavio«, Sudbonosnu svoju odluku, da ponudi svoju pokornost turskome sultanu, stvorio je Zrinski opet iz ličnog samoljublja, što car nije udovoljio njegovoj molbi i postavio da karlovačkim generalom, Isto je tako imao on u vidu svoje interese kad je, u proljeće godine 1670, videći da stvari ne kreću onako kako je zamišljao, predložio caru da mu zamijeni njegova dobra u Hrvatskoj dobrima u austrijskim zemljama, бојоу dakle ostaviti i domovinu i narod i riješiti se svega samo da bi se spasio,

Na čitavu zavjereničku akciju baca osebujno svjetlo okolnost da se zavjerenici, na čelu sa, Zrinskim, nijesu ni u jednoj fazi svoje borbe oslonili na svoju vlastitu snagu ili na saradnju svojih, već su pomoć u vojsci i novcu tražili uvijek na strani, То зе јо5 i dade razumjeti kad se radilo o pomoći Ljudevita XIV, kao jednog kršćanskog vladara, jer to u vrijeme kad je vjera bila političkim faktorom nije niti bilo tako zazorno. Ali, istinu valja kazati, ozbiljnije se mora suditi o tome da je Zrinski, pod neposrednim dojmom svoje jarosti — zato što ga nijesu imenovali karlovačkim бепеralom — išao da nudi svoju pokornost turskome sultanu, uz cijenu da ga učini vladarom Hrvatske i Ugarske, Zazorno nam je čuti, kad njegov šure, Franjo Krsto Frankopan, u istrazi, kazuje kako se je Zrinski izrazio da bi on bio voljan i poturčiti se, ili kad iz jednog drugog izvora onoga vremena doznajemo, da je sultan Zrinskom obrekao da će da učiniti velikim vezirom u Karlovcu. :Bijedna je to i uvredljiva priča, ali nažalost, prema onome što pouzdano znamo da je radio Zrinski, nije nemoguća. U času dok je to činio mislio je Zrinski samo na sebe i na svoju ličnu osvetu, zaboravljajući na dične tradicije svoga roda i naroda u stoljetnoj borbi protiv najvećega od sviju neprijatelja; zaboravio je, da bi tim činom svoj narod načinio, u stvari, tužnom rajom, najadnijim stvorem, prema shvatanju tadašnjeg vremena, Ako je htio oslobadjati domovinu ispod jednoga ropstva, trebao je to učiniti na drugi način, a ne vodeći je u drugo ropstvo, još strašnije, Mletački poslanik u Beču, kad izvješćuje svoju republiku o ovim turskim odnosima zavjerenika, komentariše njihovo držanje ovim riječima: »Ali ne zamjećuju nesretnici, da si time nameću пајокги није пебуе i najbjednije ropstvo«. Sam Zrinski u toj stvari nije bio slijep, on je osjećao svu težinu svoga koraka, i on je dobro znao da to ni u

458