Nova Evropa

stavka o ruskoj misli bila bi pogrešna; naprotiv, jedva da u ikojoj drugoj svetskoj literaturi imamo toliko иротпоба osudjivanja utopizma, toliko borbe s utopizmom, Osećanje stvarnosti, tačnije govoreći realizma, nikada ne napušta rusku misao, ma kako fantastične bile njene konture. Fantastika je samo forma radi даб јер pojimanja stvarnosti, sredstvo да se bolje pronikne u stvarnost, Otuda na ruskoj umetnosti, neisključujući ni rusku muziku, svagda javni ili tajni. pečat realizma; ruska umetnost je u svojim zamislima uvek »leurgična«, kako je govorio V, Salavjov; tojest, ne ište izraz nego ište dejstvo, ište magično preobražavanje života, Od Gosolja do Skrjabina, od Skorovode (filozof druge polovine 18; veka} do Fjodorova, ruski istraživači vide u umetnosti tvoreću i ртеођгаžavajuću silu, ı kada je Dostojevski napisao; »lepota će spasti svet«, on je izrazio jedno od. najdubljih verovanja ruskih mislilaca, verovanje da umetnost krije u sebi snagu preobražavanja života. Duh realizma ne napušta ruske mislioce ni u očigledno od života otkimutim ispitivanjima, Tu se baš i ističe zadnja osnovna crta ruske filozofije, njeno religijozno 'ontološko postavljenje, Taj se moment ne ispoljava uvek jednako jasno kod svih ruskih mislilaca, ali, uopće uzevši, on toliko dominira, da је ruska filezofija, pre svega i više od svega, religijozna filozofija, U tome je njena sila; Rroz svu nju kao da struji živo osećanje vaselenskog Razuma; puna je intuitivno postignutog dubokog jedinstva i nepodeljenosti sveta, Čaadajev i Homjakov, Mirjejevski i Samarin, V, Salavjov i knjaz 5. Trubeckoj, Fjodorov i Dostojevski, Gogolj i Tolstoj, Loski i Bulбаком, svi ti, i mnogi, mnogi drugi, kao da žive u emanaciji. Božanstva, i vrlo često ispovedaju ideju neposrednog, mističnog iskustva, Posebnost ruske filozofije, koja je tako ravnodušna prema običnoj »školskoj filozofiji«, vrlo je često razlog nebrežljivih odnosa Е njoj. U današnje. vreme je medjutim ta nebrežljvost ustuknula, jer je, više no ikada, svetu danas nužno ono »jedino potrebno« što je svagda sačinjavalo život ruske filozolije, 3 24 5 kj 5 Posle ovih, u hitnji nabačenih zabeležaka, kojima je svrha približiti zainteresovane shvatanju ruske misli, biću slobodan da čitaoce Nove Evrope, u nizu nekolikih skica, upoznam sa onom kritikom evropske kultare koja je dobila izraza u filozoiskim i тећи и де та гизјић пиз аса. 5. НЕ | V. Zjenjkovshi,

Изложба слика Г. Кољесњикова.

Онолико вредимо колико вреде наши немири и наше меланхолије, — та реч Матерлинкова прође вам кроз душу, чим сте, једним општим погледом, обухватили радове Г. Кољесњикова из природе. Они ситни и сићушни пејсажићи, оне мале станичице из пољских ширина и даљина, они као уздах на платно дахнути тренуци годишњих доба и мена — то су туге, немири, и меланхолије правог и

59