Nova Evropa

baš naročito bilo stalo da se i nigde u životu i nigde u prirodi oko sebe ne srefne вз Вобот, Izgubivši vezu s Bogom, ostavši samo sa sobom, čovečanstvo se našlo u odsada »slepoj« prirodi, Obezboženje prirode je vrlo brzo dovelo i do njena obezdušenja, do frijumfa mehaničkog shvatanja sveta, Pred licem takve prirode je, najzad, i čovek ostao samo ništav i nemoćni njen deo;

Religijozna podivljalost, koja je dovela do izmene osnovnog odnosa prema prirodi, nesamo da je čoveka snizila do roba prirode nego je čovek zbog nje i unutrašnje onemoćao, Istovremeno se javlja · kobna razdeoba intelektualnih sila čovečjih od tajnih dubina stvaralaštva, javlja se sistem nemoćnih i besplodnih »ideoloških« traženja »čiste« misli, Misao čovečja prestaje biti funkcijom njegova stvaralaštva, nego stiče »nezavisnost«, tojest, počinje otada živeti sama u sebi i sama za sebe. Sa osobenom dubinom kritikuje Ејодогоу evropsku filozofiju novog vremena kao produkt »čiste« misli, otkinutu od tvoračkih snaga u čoveku, prema tome nemoćnu, fantastičnu, i neodgovornu, Čovečansivo počinje da se hrani fantfomima, i sama stvarnost kao da prelazi u fantom, a u svakom slučaju u »problem«. Filozofija prestaje biti ognjenim stubom koji pokazuje put napred, pa prelazi u nešto »subjektivno«, individualno i besilno, Nenormalni razvitak intelekta, i svakovrsnih fantastičnih konstrukcija, bolje od svega dokazuju gubitak veze s pravom realnošću. Treba se vratiti k stvaranju, uspostaviti vezu sa silom koja stvara svet i istoriju.

·Savremena utančana evropska kultura ocrtavala: se pred Fjodorovim kao izraz bolesne iznemoglosti tvoračkih sila. Ne u mislenom radu već u obnovi narušenog odnosa prema prirodi gledao je fFjodorov put ka ozdravljenju savremenog života. Čovečanstvo је dužno ponovo se vratiti k stvaranju, ka unutrašnjoj celosti i jedinstvu, i tek tada će postati tvorcem istorije, a пезато njenom kočnicom, Zadaća čovečanstva izgleda nam tako teška, i tako iznad sila, Jedino zato što smo se otudjili od pravilnog odnosa prema prirodi, što smo izgubili osećanje vlasti nad njom i svesnost svojih sila. Vratiti pak taj osećaj, mogućno je jedino kroz novu zajednicu sa Hristom i s. njegovom crkvom, |

Jasno nam je sad da Fjodorov, iako je smatrao da je zadatak istorije u vaskrsenju mrtvih, nikako nije ostavljao hrišćanstvo, i osnivao novu sektu. Naprotiv, samo se na tlu prave crkovnosti i ulazi u smisao tog zadatka u svom njegovi obimu, Fjodorov је smatrao da tom »opštem delu« imaju da služe i nauka i umetnost, uz neophodnost da im se pravilno postave zadaci, Poznate reči Dostojevskog, da će »lepota spasti svet«, teško ie nisu postale pod dahom Вјодогбуа BE BE 68 5: | : 1

U sistemu Fjodđorovljeva pogleda: na svet kritika savremene evropske kulture ne zauzima centralno mesto, ali kod njega nalazimo vrlo pronikliiv i promišljen okušaj da se razjasne izvori glavne bolesti Evrope; Evropa je religijozrio bolesna — to je Osnovna misao: Pjodorova, — otuda је i postao mogućan.u njoj sistem huma-

368