Nova Evropa

више мислити, и она се мора сузбијати. Једна мера за њено сузбијање, то је, држим, одговор нападнутог, савлађивањем одвратности према овакој врсти полемике, Овакав ће одговор, додуше, ретко бити онакав какав напад заслужује, јер ће се озбиљнији научни радници ретко спуштати на ниво критичарев; али се оваким обрачунавањем може, можда, створити једна општа друштвена реакција против оваквих културних, тојест некултурних, појава, Биће дужност дакле целог нашег друштва, а у првом реду његових најкултурнијих и најпродуктивнијих чланова, да полако, свесним и енергичним покретом, припитоме нарави и заведу боље обичаје

међу нама, Др. Милорад Недељковић,

Pozorišni pregled,

»Carević Ale ksije«, drama u 10 slika, D. Mereškovskoga,

U jednom od berlinskih pozorišta prikazan je, pod gornjim naslovom, izvod iz jednog od romana poznate Mereškovskove trilogije, Prikaz je ponovljen petnajst puta, verovatno silom nekog ugovora; uspeha nije imao, Baš zato što drama nije imala uspeha, zanimljivo je razgledati je izbliže, jer, ne treba zaboraviti, radi se o velikom umetniku Mereškovskom, — Nemačkoj su publici smetale, pre svega, velike cene; zatim jezik, naročito jezik epohe Petra Velikog; najzad ono specifično slovensko što tako teško ide u glavu ma kojeg zapadnog naroda, toliko teško, da tu teškoću nisu u stanju sakriti ni savladati ni najbolja pera, počevši od rasprave markiza de Vodijea pa do poslednjeg članka Emila Omana, počevši od odabranog auditorijuma Francuza, koji nije ništa razumeo od pristupnog predavanja Mickijevićeva u Koležu de France, pa do prostođušnog priznanja današnjeg nemačkog kritičara: da kolebanja i provalije slovenskih karaktera jednostavno »ne idu u prav nemački mozak«, Toliko o strancima, A preko sto hiljada pismenih berlinskih Rusa, dopustili su iz dva odredjena razloga da drama traljavo prodje, Prvo, većina tih Rusa je Jevrejin, koji se preko dana motaju po raznim javnim i tajnim berzama i preduzećima, a u veče pune barove i glupe i brutalne nemačke varijete-predstave; a manji deo, pravu inteligenciju, zadržavala je večita, ali i neodredjena skepsa oko izvedenih drama, tih čudnih literarnih tvorevina, koje, lišene mase lepih deftalja i tananosti romana, svedene na vrstu skeleta i grubog tkanja, ali zato žive i čulno neposredne, i nemaju i imaju prava da postoje,

Nismo videli francusku dramu »Votren« (»Vautrin«), koju je francuski kritičar trzao, amo tamo, izmedju da i ne, i najzad je likvidirao sa izjavom da, ipak, Balzaka ne treba prekrajati i nanovo šiti, Rusku dramu »Carević Aleksije« videli smo; videli smo 1 to, da je dosta slaba; pa ipak, baš povodom nje, nismo u stanju odreći smisao pokušaju, da se čuveni roman Mereškovsko8š doživi i prera-

217