Nova Evropa

tura živote i običaje koji su i u samoj crnoj zemlji mrski i tudji, A Aleksije, kada od vremena na vreme, kao kornjača svoje udove, uvuče sve svoje organe u sebe, i skloni se od svakog doticanja s običnim svetom, Petar je Evropejac u prvom redu iz lično ambicijoznih i varvarsko ekstravagantnih pobuda, a prava kulturna misija je u njemu samo začetak i senka. Aleksije je nerazvijeni tip čoveka sa neosetljivošću i odvratnošću prema civilizaciji, a originalno i opravdano opiranje Istoka protiv Zapada je u njemu samo nečisti i kržljavi instinkt, Petar je primitivan i po tome, što sam sa sobom ne vodi gotovo nikakvu borbu, Aleksije, koji doduše neprestano prolazi kroz kajanja, samoodricanja, i nagone najlepše ljubavi, primitivan je, kao sva Rusija, zato što svetost svoju guši u najnižim čulnim i telesnim prljavštinama, Sukob je strašan, ličnosti su dramatične najintenzivnijom dramom Života, U romanu su sirove i teške borbe prekidane mnogim drugim zanimljivostima bogatog i nemirnog ruskog života. Drama je iščupala gola srca oca i sina, naročito sina, i pomogla dubljem pronicanju u smisao i sudbinu nesrećnog Aleksija, pomogla uvideti, da taj neznatni, u mladosti pogubljeni princ nije samo listić, iščupan iz debele knjige ruske istorije, nije samo trenut prošlosti i detalj Petrove epohe, nedo je vrsta prvih tačaka za jedan program, za jednu revoluciju, Treba se samo, časkom, setiti drame o drugom jednom slabačkom i nesrećnom nasledniku prestola, i nemoćnom potomku silnogša oca, drame o duki od Rajhštata, treba sravniti slične spoljašnje scene progona, hapsa, nepoverenja, i rane smrti, pa da se u trenu oka oseti ogromna razlika izmedju onog što se, u oba slučaja, »iza brda valja«.

Aleksije je princip i sila baš kao i Petar, a više ruski i narodni princip nego Petar, Narodne psihologije ističu ne jedan primer gde se duše nacija, i same sobom, i kroz predstavnike svoje, samo postepeno pokoravale razumu, i često najsurovijim opiranjem zadržavale kulturno razviće, Aleksije je, besumnje, mrak nasuprot Petrovu intelektualizmu; ali, kao moral, on i politički i individualno srami svoga oca, i preti mu, On je reprezentant načela, da je civilizacija koja se natura ropstvo, i da je prvi uslov za primanje neke društvene reforme u tome, da je narodna sloboda može i odbiti, On je, što je mno8o važnije, reprezentant i mučenik ljubavi u najvišoj njenoj formi, Dijalog izmedju pretučena i izranjavljena sina i zveri oca ide ovako:

Aleksije: Ali nećeš ti mene pogubiti, nego ću ja sam otići za tebe na gubilište, Oprosti mi samo, i voli me, voli me uvek! 1 niko neka ne sazna za to, Samo tiija, samo tiija.,. Učini tako... Učini... Hoćeš li učiniti?

Petar: Šta govoriš? Šta ti to govoriš? Ta to je da čovek poludi!

Aleksije: Bojiš li se možda greha?

Petar: Bojim se, ·

Aleksije: Ne boj se, Bog će oprostiti,

Petar: Neće oprostiti, Sam si rekao da će zbog tvoje krvi kazniti celu Rusiju,

222