Nova Evropa

nesamo život bogata pomorca već svakoga pojedinca. Nikada tri kontrasta tako jaka ne daju jednu cijelost tako savršenu i istinitu, Gledajući onaj kip Matere Božje pomišljaš na nekog Belinija ili Botičelija bramanske škole, — sve udahnjuje vanrednu jednostavnost i vedrinu, Samo kretnje, lice, i izradba, odaja ti Meštrovićev tip umjetnosti, Dječaci okolo oltara imaju kretnje u kojima je život i profanost tako ispremiješana s nevinošću i božanskim da ne bi bili ljepši kad bi bili svetiji, To je pjesma životu, njegovoj opojnosti, bolima i napastima, kroz što se jedino i dodje do prave ljubavi, i do spoznaje njezine vječnosti u smrti, Meštrović je u izradbi ovog hora andjela više realan od predjašnjih slikara i vajara, ukoliko su zapravo njegovi dječaci obučeni ljudskom puti te kroče plešući ritme opojeni svom privlačnošću što se prima od života i daje životu,

Dok glavna ladja, koja je obložena glavama andjela nasloženim jednim nad drugima, prikazuje život i sudbinu Onoga koji je jednog dana raširio nauku velike ljubavi i žrtve, odstupivši od ove ladje, došavši u sredinu mauzoleja, pa pogledavši put ona četiri velika andjela koja dijele četiri ladje mauzoleja, biva onu ulaza, glavnog oltara, i pobočnih oltara,te koji drže kupolu, osjećaš, kako kazah, cijelo veličanstvo smrti, Svaki od tih andjela drži u naručaju novorodjenče — ljudsku dušu, koja nakon spoznaje sve tragičnosti ljudskog udesa hvata se za njih da dodje do prave ljubavii spoznaje, kojom je za života morena. Ti gorostasni andjeli kao da lete s visoka, a po dno njihovih nogu ostaje uzidan u strani (kriptama) po jedan grob, Tijelo im je obavijeno, a krila skupljena nad glavom, Svojim oštrim hladnim potezima, iako napominju prolaženje smrti, ipak ne izazivlju u duši očajno raspoloženje Davidove Pjesme, Za njih je smrt najljepša svadba života, pred njom oni ostaju puni veličanstva, Prvi andjeo, zabrinut i vapeći milost, drži dušu u naručaju noseći je u vis, dok ona sklapa ručice i gleda put nebesa; drugi andjeo, držeći takodjer dušu u naručaju, sasma je privinuo njezino lice uza svoje, pa vapi zajedno s njom; treći andjeo cjeliva dušu koja mu je glavu obujmila rukama, te je vas utopljen u uznosu ljubavi s dušom; a četvrti andjeo, držeći dušu na prsima dok mu ona glavom ispod njegove glave kao bolna traži utješljive riječi, sluša je zaokupljen svom brigom, Svi fi andjeli blago puštaju i trpe, da se ljudska duša uz njih propinje, da ih cjeliva, i da rodjena kroz smrt za novi život ugasi žedju koja je morila u životu, Oni su mirni, dostojanstveni, jer poznaju sve zemaljsko,

Do poklopca kupole, koji je uza strane rastvoren, da brujanje zvona iz grobnice može sačuti vanjski svijet, naslagano je šest pasova četverokutnih ploča, a svaki je pas odijeljen od drugog vrpcom sastavljenom od glave andjela, koje su sve to manje kako su

bliže vrhu, Pod teškim poklopcem, što je izradjen iz jednog komada

kamena, visi zvono, koje ostaje u unutrašnjosti kapele, Na zvonu je urezana blagovijest, oplakivanje mrtvog Hrista, i njegovo uskrsnuće, Zvono će da slavi uskrsnuće u grobnici samoj,

U ladji lijevoj od desnog oltara isklesan je raspeti Hrist u nadnaravnoj veličini, Glava mu je prema gledaocu uhvaćena u profilu,

205