Nova Evropa

mnogobrojne načine, i odeveno u različne vidove. Ali je pouzdano i nesumnjivo, da vera u dobro, lepo, i istinito — kao vrednosti mnogo dragocenije od zlata i dragog kamenja —, ima doista svoje zastavnike, koji u frenucima čovečanskog očaja i opšte nesreće podižu iznenadno mase u vis, i idu neustrašivo napred. Po nekom kompromisu, verovatno, izmedju neba i zemlje, ljudi polaze za velikanima svoga roda, pa ih posle nagradjuju trnovim vencima. Ali, kao što je drugima cela sreća u tome da žive samo za sebe, njima kao da je zadatak i sudbina, da rade za druge, i da dadu i život svoj za druge ako je potrebno, — да сејоба зуоба уеКа seju seme koje će drugi žeti,

Nailaze vremena koja pobudjuju sumnju u bezmernu vrednost velikih pojedinaca, ili su bar sklona da je znatno potcenjuju. Ljudstvo se množi, i u medjusobnom svome odnosu traži nove regulatore i nove zakone, Prošli veliki rat — a bilo je to dabogme rečeno i pisano i mnogo pre njega, — ali poglavito taj rat, i poratno stanje, izneli su i formulisali kao jedini lek svoj nesreći čovečanstva, kao svemoćno sredstvo i takoreći čudotvornu Карђси Који treba samo progutati, ovo: s pomoću organizacije — ili i bez nje, prosto silom — provesti zahteve ideje koja izgleda najmodernija i najnovija, ideje klasno-federativnog ekonomskog društva, s uništenjem i iskorenjenjem svega što su vekovi ljudskog roda stvorili na polju kulture i civilizacije, Umišljena svemoćnost ljudskog uma uvek je ista, i pod crvenom zastavom jednaka kao što je bila pod irobojnom, ili pod crkvenom litijom, Ne potcenjujemo vrednost organizacije, i ne odričemo snagu i veličanstvo pokretima mas4. Ali, bez ličnih junaka nikada nije bilo, i nije moglo da bude, spasenja, Bez topla, dobra, i plemenita srca neće biti napretka! Može se uravnotežiti poredak motora našega kretanja; ali socijalne jednakosti nema i ne može biti.

Ponajmanje može biti spasa i napreika, bez oduševljenih zastavnika misli i duha, i bez nesebičnih čuvara duše i morala, u sredini kakva je naša, koja je još uvek ogrezla u orijentalnom neredu i nedisciplinovanosti ličnosti, te kod koje i organizovanje znači tek udruživanje radi promovisanja ličnih interesa na štetu opštih ili protiv drugih, U doba kad na najvišim položajima u društvu i državi imamo nesamo medijokritete, i veličine trećega reda, nego i ljude bez ikakve vrednosti, ili negativne vrednosti, naša sredina vapije za svetlim pojedincima, i upire pogled u njih kao u boga od koga čeka spasenje,