Nova Evropa

opišemo sve što su zemljoradničke zadruge uradile za “srpskoga težaka, Zato su potrebne čitave knjige, Ali ipak ne možemo a da ne podvučemo fakat: da bi danas srpska poljoprivreda, srpsko selo, srpski seljak, i njegova orudja za rad, sasvim drukčije izgledali da nije bilo zemljoradničkih zadruga, Ove su, bez najmanje sumnje, izvršile pravu revoluciju u tim oblastima. Ljudi, koji se sećaju ovih oblasti pre trideset godina, a koji ih vide danas, ne mogu a da to i javno ne istaknu, (Vidi o tome u svakom pogledu objektivne i instruktivne članke G, Drag +še Lapčevića u »Irgovinskom Glasniku« od 1923.) Sada ima samo u Vojvodini blizu 200 srpskih zemljoradničkih zadruба, бде зе, за oskudice zemlje, pojavio jedan interesantan zadružni oblik: zajedničko arendiranje zemlje, Glavni Savez drži u ovome trenutku pod arendu tri velika imanja, čiju je zemlju razdelio okolnim srpskim zemljoradničkim zadrugama, a ove opet svojim zadrugarima, Razume se, da ova masa malih ratara ne bi nikada bez zadruga i Glavnoga Saveza mogla ni misliti da zakupi i obradjuje bliza 16,000 jutara tudje zemlje, što drugim rečima znači, da bi bez toga skoro desetak hiljada srpskih seljaka ostalo bez zanimanja i zarade, te morali da se ili sele u Ameriku ili odvoje od sela i upute u druga zanimanja, Zadruge su ovde spasle srpska naselja i rešile jedan zamašan nacijonalni problem, netražeći zato nikakva priznanja, U Lici su zemljoradničke zadruge prve zavele gvozden plug i bolju stoku, Treba proputovati Liku, videti koliko je ona zaostala, i tek će se onda moći shvatiti, koliki je ogroman značaj imalo zadrudarstvo u tome kraju, Isto su tako u Dalmaciji tek zadruge probudile samopouzdanje u onih bednika koji pre zadruga nisu znali ni za prozor na kući, ni za postelju u kući, da i ne pomi| njemo drugu zaostalost ondašnju, Nema sumnje da bi i ostale pokrajine imale svaka za sebe da pokažu po neko dobro ili uspeh koji su im zadruge donele, kad bi prostor dopuštao da to ovde nabrajamo. Ipak ne možemo a da bar ne spomenemo i jedan nov zadružni oblik u Srbiji, koji se ovde naročito poslednjih godina širi pod stručnom inicijativom G, Dr. Gavrila Kojića, Reč je o tzv, Zdravstvenim Zadrugama. Prema ovim zadrugama osobitu naklonost i interesovanje pokazuju seljaci onih krajeva gde nema lekara i gde su lekovi preterano skupi; u njima seljak dobija i jedno i drugo tako jeftino,

se pre može govoriti o besplatnosti nego o nekom plaćanju. · (Vidi više o tome u »Novoj Evropi« od 21, juna 1922.)

Kada u našem društvu budu zauzeli mesto privredni oblici, koji ne zasnivaju svoju snagu па eksploatsanju mase nemoćnih i neorganizovanih jedinaka, već koji se kreću

u oblasti samih zainteresovanih jedinaka, onda mora prestati

303