Nova Evropa

da je pretežniju brigu poslednjih sedamdeset-osamdeset godina vazda zadavao upravljačima zemlje grad nego selo. Selo je ostalo bez najosnovnije prosvete. Selo je bez puteva i vode. Selo je bez ikakova sanitetskoga staranja, Prvi uslovi i za privredni razvitak na selu su zanemareni. Zašto? Da li Marks ima pravo, kada izvodi državnu vlast iz ekonomske vlasti? Ili možda Lorija ima pravo, kada malazi u celoj istoriji potvrdne primere za ovu postavku? Il je maloumnost toliko velika u nas, da se ne može da shvati: da je u interesu baš svih drugih neseoskih elemenata i snaga, da nam selo bude snažno, napredno, razvijeno ?..,.

Otpor je najzad ipak sazreo, Dvadeset-devetoga marta 1894 godine javio se prvi seljački zajednički otpor u Srbiji. Kao ono u Pruskoj, i u gotovo svima drugim zemljama, i ovde je prvi oipor izbio protiv lihvarskoga pritiska. Prva zemljoradnička zadruga i ovde je bila kreditna. Od toga doba otpor se širio sve više i više, dok nije tu skoro obuhvatio bez malo sva naseljena mesta u Srbiji. Danas u Srbiji ima preko 1.500 zemljoradničkih zadruga, no medju njima nisu sve kreditne, već ima i zadruča za druge smerove. Prvo je valjalo dati otpora lihvarima, a zatim se otpor javljao i u drugim oblastima — uvek onda i onde gde se kakav jači pritisak osetio, Kad se jače osetio pritisak sitničara, javio se otpor nabavljača kroz nabavljačke i potrošačke zadruge; kad se osetio pritisak sitnih kupaca groždja i voća, javio se otpor proizvodjača groždja i voća, nikle su vinogradarske i voćarske zadruge, Tako su nikle zadruge mlekarske, žitarske, mašinske, itd,, Šta tek čeka zadruge na polju kolonizacije, koja je u tesnoj vezi s agrarnom reformom, gde samo zadruge bez prolitskoga smera mogu stvar pravilno i korisno rešiti! Obeležje je otpora uvek neka zadružna tvorevina, a povod mu je uvek neki prethodni pritisak: lihvarski, sitničarski, prekupački, itd, Srbijansko zadrugarstvo u oblasti zemljoradnje izradilo se u jednu veliku i velelepnu gradjevinu, Veliku, jer je već krajem 1922 godine predstavljalo materijalnu snagu od blizu 100 milijona dinara; velelepnu, jer se njegove osnove, načela, rad, i uspesi, stavljaju na vrlo visoko i ugledno mesto u medjunarodnoj zadružnoj porodici širom kulturnoga sveta, Svoju izradjenu gradjevinu srbijansko je zadrugarstvo dostiglo dosada u svome Glavnome Savezu, koji (od 1923 godine) obuhvata i sve srpske zemljoradničke zadruše u Banatu, Bačkoj, Sremu, Banovini, Slavoniji, Lici, Dalmaciji, Sa svima ovim oblastima broj srpskih zemljo- | radničkih zadruga u Glavnome Savezu približuje se cifri 2.000, Same zadruge raspadaju se, osim Glavnoga Saveza, još u filijale: Zagreb, Novisad, Kotor, i Knin, kojima će uskoro sledovati i druge, Nije nam namera, razume se, da u ovome članku

302