Nova Evropa

uhapšem i pod kakvim okolnostima. Šio se liče teškoća na granici, ja lično nemam našto da se žalim, jer sam putovao sa naročitim papirima; ali neki od mojih sapuinika nisu bili tako srećni, Skoro neću zaboraviti stupanj besa do kođa su bili dovedena dva vrlo krasna i prilično poznata francuska gospodina usled njihova tretiranja od strane carinika i činovnika, Stariji od dvojice izrazio je svoje mišljenje sledećim neljubaznim rečima: »Došao sam u Srbiju očekujući da vidim zemlju heroja; a našao sam mesto gde ljudi izgledaju kao razbojnici, a ponašaju se kao cochonsli«

| »Kada će već te naduvene male narodnosti da nauče, da nije pametno po njih što iretiraju strance rdjavo? Ova su dva Francuza došla do jugoslovenske granice kao prijatelj; a ostavili su Beograd žudeći da se povrate u Pariz i da raspale po Srbinu i svemu što on radi. Štaviše, to su flipični, neosamljeni primeri, jer refiko sretate stranca a da nije imao neprijalnih iskustava sa Jugoslavijom, Shvaćeno agregaino, takva neprijatna držanja moraju da nanesu Jugoslaviji dosta štete, a sve zbog oskudice malo takta i kurtoazije, što ne bi stajalo ništa a ipak bi isplatilo dobre dividende.«

Ovo su alineje iz serije članaka pod naslovom »Balkan Glimpse s«, od pisca Stodarda (Lothrop Stoddard), od kojih je prvi sa ovde prevedenim delom objavljen u velikom njujorškom časopisu »Scribner's«, sveska za januar, leta gospodnjeg 1924, G. Stodard je doktor filozofije, član mnogih američkih naučnih društava, poznat pisac i javni radnik,

»Posmatrate li suviše mračnim očima naš položaj?«

»Uznemirenim, ne mračnim, Ja ne pripisujem političkim institucijama onaj strašni uticaj što se prema osećajima ovog veka pripisuje njima, Semat koji se suočio na Forumu lice u lice sa Brenusom bio je ono isto telo što je usvojilo u poznije doba bogohulne uredbe jednog Nerona, Sudjenje porotom, naprimer, smatra se sa svih strana kao paladijum naših sloboda; ipak je u našoj sopstvenoj istoriji jedna porota vrlo skorašnjeg datuma, za vreme vladavine Karla Drugog, bila isto tako bezočno sudište kao što to beše inkvizicija.« I sumoram

izraz predje preko lica Sidoniji sećajući se šta je ta inkvizicija u

njegovoj sopstvenoj rasi i nad njegovom sopstvenom sudbinom poči-

nila. »Ima: porodica u ovoj zemlji«, nastavi on, »od obeju velikih istorijskih partija, koje su pri progonima nad njihovim kućama, ubijanju

1 ргобапјапји nekih od njihovih najsjajnijih članova, naišli na sudije

isto tako mepravedne i povilljive pri javnom sudjenju njihovih su-

narodnika kao što smo mi prošli na konklavima u Madridu i u Sevilji,« »Pa gde biste Vi onda potražili nade?« >U onome što je moćnije od zakona i institucija, i bez беба bi

i najbolji zakoni i najsavršenije institucije ostali mrtvo slovo, ili šta.

više bili tek puko orudje tiraniji, — u narodnom karakteru, Ne da ja

vidim opasnost po Englesku u sve većem slabljenju njenih institucija,

već je vidim u opadanju njena karaktera kao zajednice,«

365