Nova Evropa

kao vred iz rane«, proliv atamana, Japanaca, i ljudi iz tudje zemlje, Ivanov ne skriva svoje ljubavi za seljake, koji su tako jednostavno junački i požrtvovni Nema iu ničeg izveštačena, ništa tendencijozno ili neobično: romantika gradjanskos rata pretvara se u dogadjaj, koji se završava: subotom, A ipak je taj roman majlepši roman Ruske Revolucije, da ga je pisao ko mu drago i iz koš mu drago tabora, Jer opisuje revoluciju bez ikakovih objašnjenja, takoreći jednostavnim popisom lica i dogadjaja, Jednostavnošću sadržaja i šarenilom stila postizava njegov pisac mnogo više uspeha nego li Pilnjak svojom revolucijonarnom kronikom i traktatima, Ivanov crta čoveka kako deluje a revoluciji, ništa do čoveka, i u tome je snaga njegove umetnosti. O tome se možemo uveriti ponajbolje iz njeđovih pripovedaka iz života azijskih naroda, Njegov stil ne nosi tragova stranih upliva; samonikao je, azijski šaten, pravi poredjenja i upotrebljava slike, A. faj azijski stil vezan je za zapadnjačku pripovedačku tehniku epičnošću i ljubavlju za suhi fakat, Narodni govor nije usiljen nego teče neobično prirodno, Pisac je sam iz naroda, Re'volucija đa je stvorila, ili kako on sam kaže o sebi: »Od godine 1917 počinje moj smrtni put«,

Od ostalih članova škole Serapijonove Braće treba još spomenuti Mihajla Zoščenka i Nikolaja Nikitinova. Zoščenko je stvorio prozu-anekdotu: sam dijalog ispričam objektivno, aktuelmo, i s mnogo situacijonoš humora. Тпасе, пјеgove su pripovetke (koje je sabrao u knjizi: »Dogadjaji Nazara Tlića, gospodina Sinebrjuhova«) bez ambicije, i imaju značenja više kao žurnalistički feljtoni, Nikolaj Nikitin je talentovan epiбоћ Рипјака, О4 Ivanova je uzeo ljubav za opisivanje, a od Pilmjaka rastrgani stil. Izdao je nekoliko pripovedaka iz бтадјапskog rata, od kojih je najlepša: »Којас«,

Put nove ruske proze je, dakle, put novog realizma, Kazali smo već, da ranija proza ruskih realista nije opisivala život nego ga je stvarala, Nova ruska proza (uglavnom, Braća Serapijonovi, i delomice Pilnjak) najviše cene radnju i opisivanje, Psihološizma ruske proze, i realističke i simbolističke, nestaje a na njegovo mesto dolazi pripovedanje i epika, Ako se kaže, da je ruski realizam imao dva pola: Dostojevskog i Tolstogša, od kojih je ovaj drugi bio epik, a onaj prvi psihoanalitik, to onda nova ruska proza naginje k Tolstome, Ali to samo delomice, jer nova proza dokazuje nemogućnost hotimičnog povratka. Ruska Revolucija oslobodila je poeziju, pa je morala delovati i na prozu. Oslobodjenje znači odricanje od karikiranja života, koje se dogadjalo samo zato da bi se moglo napisati filozofski traktat o životu. Nova ruska proza više voli da je literatura nego filozožija,

A. V. Samsonov.

416