Nova Evropa

širokoj ruskoj zemlji, Pa ipak zapadni svet govori o ljubavi prema bližnjemu, i o blagoslovu koji ima da sidje na ovu planetu, govori o hrišćanstvu, Da nije ova glad u Rusiji rodila misao — jer Rusija lako radja mislima, — o smrti hrišćanstva i društvene humanosti, lepih priča mmogih stotina godina ?.,, Jedno je pouzdano, spomenici hrišćanske ljubavi i ljudskog dobročinstva nižu se, nakon gladnih godina, s obeju strana ruskih reka, majke Volge, i Dona, i Dvine, pod Kavkazom + Uralom, po vasceloj ruskoj zemlji, u vidu piramida kostiju i Jubanja, ćelekul3,

A koliko smo tek slušali priča oslovenskoj duši i slo= vemskoj uzajamnosti, — od dubrovčana i od Križanića pa sve do Tome Masarika! Priče u koje su mnogi verovali,.. MiHjoni ljudi u ruskom kaffanu, i s ikonom u kolebi, traže hleba, i zovu u pomoć slovensku braću, — a slovenska braća ne čuju. Umalo da im mesto hleba ne poslaše kuršume i topove, mesto misije s bolničarima i maslinovom grančicom — naoružane bande Vrangelove,.,,

Ali u. zemlju patnje ušla su ipak i poslanstva ljubavi, Dugi redovi ljudi koji žive i rade pod zemljom i po TIvornicama, duge povorke ispucanih ruku i teškoga koraka, sa svih strana — 12 krićanskih kamenoloma i sicilijanskih sumpornih majdana, s londonskih dokova i američkih prerija — poneli su u Rusiju darove, i melem da da priviju bratu na ranu —: »Evo, brate, od srca jel« — Proletarijat, radnička klasa s pet zemljinih kontinenata, koja ništa ne poseduje, otkmula Je sebi od usta da pomogne drugu i čoveku, Dugi vozovi jure Evropom, brzi brodovi svetskim morima, — proleteri svih zemalja ujedinjuju se i pružaju pomoć. Njihove su zastave crvene, — Internacijonalna Radnička Pomoć,

Radnička klasa pronikla je u suštinu stvari, shvatila je kako se Rusiji može, i kako joj treba, pomoći: treba podići domove za decu, treba izgraditi rusku privredu, treba raskovati obruč privredne blokade. I gle, tvornice se ponovo dižu, parni plugovi oru zemlju crnicu, — klasje zre, biće žita! Seme ljubavi oplodjuje rusku zemlju, njegov blagoslov oseća mužik, i ruska zemlja radja novom ljubavlju, Kamo sad brode morski brodovi, i jure dugi vozovi? — Brode i jure u suprotnom pravcu, — to Rusija šalje darove, Rusija vraća dugove,

A čije su sad opet njive opustele, čija li polja popaljena? Čiji su hambarovi puni a ipak milijoni ljudi blude pustim ulicama,

i gladuju? .,. Zar ne znaju raditi te hiljade i ti milijoni, te sebe i druge hlebom hraniti? — Ti ljudi znaju raditi, i njihove. su ruke zlatne, — oni su stvorili i podigli veliki deo kulture i civili-

zacije. ] oni hoće da rade, Ali su puni hambarovi onih koji ne rade, i koji neće da rade, malenog broja gospodara, njihova je zemlja i njihove su fabrike, — oni su zaustavili mašine, za-

426