Nova Evropa

dele odgovornost za svoju politiku sa punokrvnim Velikorusima i Ukrajimcima {kao što su Čičerin, Ljenjin, Lunačarski, Rikov, Krasin, Pjatakov, Kriljenko, Dibenko, Kolontaj, Dumenko i t, d,), te sa pripadnicima drugih naroda čak i strancima (Gjurdjanac Staljin-oDžugašvili; Lotiši: Lacis, Peters, Stučka; Poljaci: Dzeržinski, Menžinski, Kozlovski; Madžar: Bela Kun; Francuzi: Sadul i Giljb6, i t, d,), Najzad i neki carski generali su važna činjenica odbrane i pobede Sovjetske Rusije, Ali masa ne ume i neće da misli, Anftisemitizam je imao uvek mnogo prisfaša i uspeha, a hrane za njega bilo je obilato, Umesto dakle da se duboko zamisle o pravim uzrocima katastrofe i o metodama lečenja, mnogi protuboljševici našli su veoma jednostavno objašnjenje cele ruske nesreće u zaveri svetskog i internacijonalnog jevrejstva, nekih takozvanih »Sijonskih mudraca«; lozinka: »Udri po Židovima, spasavaj Rusijul«, postaje popular= nom, te biva usvojena kao poklič i od Dobrovoljaca, Oduševljeni stihovi dobrovoljačke pesme:

»U bitku ćemo poći za svetu Rusiju, I kao jedan prolićemo našu mladu krv,

zamenjuju se docnije ružnim rečima:

»U bitku ćemo ići za svetu Rusiju, I tući ćemo sve Židove-gadove!,..«

Na taj je način nadjeno opravdanje za pokolje i pljačkanje, medju kojima je bilo } krvavih i fakozvanih »tihih«. Evo kako priča jedan svedok o kijevskom »tihom pokolju« godine 1919: »То je bio neki čudnovat pokolj, — miran, poslovan, koji, pe mome mišljenju, čak kompromituje samu ideju jevrejskih pokolja, U tome što se tada radilo u Kijevu nije bilo nikakve mogućnosti da se nadje neka izjava narodnog gneva ,,. Posmatran sa tehničke tačke gledišta, pokolj od oktobra 1919 izgledao je otprilike ovako: u jevrejski stan ulazi grupa naoružanih ljudi petorica, šestorica; jedan zauzima položaj kod prednjih vrata, drugi kod spoljašnih vrata u kujni, i nakon tih prethodnih mera počinje lirski deo: jedan od napadača pozdravlja vlasnika stana kratkim govorom: »Vi ste Jevreji, boljševici i izdajnici, vi ste pucali na nas kroz prozore, vi nećete u vojsku, zato ste dužni da date novac, zlato, skupocene stvari; ako što sakrijete, bićete streljani«, U slučaju da je žrtva »narodnog gneva« imala da plati dovoljnu svotu, sve se svršavalo, na tome; u slučaju kakvog otpora, streljali su, pretili dečici revolverima i t, d,...« Razume se da armija u kojoj su, dobrim delom, bili ovaki hajduci (iako je bilo i pravih junaka i vatrenih rodoljuba], nije mogla imati stvarnog i trajnog uspeha, jer počevši sa pokoljem Židova, D. A, prešla, je na pljačku i ostalog mirnog stanovništva,

178