Nova Evropa

černogorsko koji počeše vojevati na Turske бтадоуе«. Miloradović je mosio uza se carsku povelju, u kojoj se pozivaju na irstaški rat protivu Turčima sve »blagorodne« {crnogorske} »osobe«, i uopšte »svi narodi koji obožavaju razapetog Hrista — Boga našega«.,, U predugačkoj ovoj povelji, adresovanoj na pravoslavne hrišćane »grčkhe i rimske vere«, Car spominje velike zasluge Crnogoraca, i to čak od ratova Aleksandra Maćedonskog (neki tadašnji pisci držali su da su u vojsci Aleksandrovoj uzeli bili učešća i IHri, t, J, Sloveni, a Petar to učešće ovde jednostavno pripisuje Crnogorcima, da bi ih što bolje zadobio i »osokolio«), i onda naročito i u ratovima Skenderbega, Crnogorci su samo čekali na ovaj mig Carev, te je misija Miloradovićeva uspela potpuno, Oktobra 1711, Car je dobio odgovor iz Crne Gore, od »vojvoda, kneževa, i ostalih živećih u predelima Zetskim i Crnogorskim«, kojim su mu Crnogorci javljali, da su sa radošću primili njegovu povelju, ı da se rado odazivaju njegovu pozivu, I doista, već 15. juna iduće godine odigrala se kod Gacka prva bitka, a zatim je bilo okršaja i na drugim mestima, Ali je Crnogorcima bilo teško zbog nedostatka oružja; oni ga zatraže od Cara, a uostalom zamole ujedno da ih Car pristojno nagradi, Stvar se ubrzo okrene sasvim na zlo, kad Petar — nakon katastrofe na Prutu — pade u nepriliku te bi prinudjen da hitno zatraži mir od Sultana i da prestane sa ratovanjem uopšte, Tada Miloradović razdeli medju Crnogorce poklonjene od Cara dukate, a sam se vrati u Rusiju, gde je ostao kasnije sa službom na Ukrajini, u činu pukovnika, a na položaju vojnog i civilnog u isti mah okružnogž zapovednika, u Gadjaču, Na ovoj dužnosti odlikovao se svirepošću, u čemu ga je još nadmašala njegova žena {rodjena Butovićeva, poreklom od jedne od majznamenitijih plemićskih ukrajinskih porodic4), Miloradovići su ušli u kolo najodličnijee ruskog plemstva, dobili su velike posede poglavito po Ukrajini, a u kasnijim generacijama nosili su i grofovsku titulu,

Dok je tako Mihajlo Miloradović pravio »karijeru« u Rusiji, siroti Crnogorci imali su da ispaštaju svoje ratovanje i da teško trpe od turske navale, Turci pregaziše Crnu Goru i počiniše u njoj bezbrojne zulume, Vladika i mnogi drugi ugledni ljudi biše primorani da se sklone na mletačko zemljište, Ipak su i za sve to vreme ostali Crnogorci u vezi sa Carem, kod Којеба se malazio i izaslanik vladike Danila — arhidjakon Maksim, Godine 1715 pošao je u Rusiju i sam vladika. Ali je sve bilo uzalud, Veliko balkansko preduzeće Carevo bilo je propalo, i Vladika i Crnogorci imali su da se zadovolje, u ime otštete, poklonima u novcu, u crkvenom odelu, i posudju, ikonama i knjigama, Cetinjskom Manastiru dozvoljeno je da šalje

463.