Nova Evropa

sam on neko vreme nije znao zato, ama baš ništa!.., Sedimo jednom u Oficirskom Domu, pa odjedared vidimo: prazne hlače, idu... Možete zamisliti opštu zabunu... I sada pomislite: jedan ima čarobne hlače, drugi čaroban kalpak, treći čaroban kolet, Sav je puk čaroban: imilorme su tu, ali vojnika nemal,.,« (»Розећопзке priče«), Zar to nije divno, upravo genijalno, ismejavanje prevlasti forme nad suštinom, uniforme nad čovekom i ličnošću? I zar nije ovaka satira svečovečanska? Zar se u svakoj zemlji i u svako doba ne mogu sresti »prazne hlače«

umesto čoveka? ,,, I zato je satira Saltikova besmrtna nesamo u estetskom, nego — na žalost — i u etičkom i socijalnom poбједи, — dogod društvo, daleko od temelja morala i pravde,

vrvi od svakojakih »praznih hlača«, ili nasilnika, lopova, spekukulanata, i kukavica, Eugen Jelačić,

Zrtva bezvremenja.

U spomen S. Jesenjinu.

Tragičnom smrću umro je talentovani pesnik Sergej Јеsenjin. S njim je otišla u prošlost jedna od najkarakterističnijih ličnosti našeg katastrofalnog vremena, Jesenjin je pravo dete revolucije, a u isto vreme i žrtva njezina, Dete, i žrtva! Poput mitske junakinje, Revolucija je u njegovoj ličnosti progutala svoje rodjeno čedo!,..

Revolucija je potresla celim ruskim državnim organizmom do temelja, i pružila pesnicima silne i neiscrpne gradje, Ona je obuhvatila celi život, zatvorila sve vidokruge, napunjajući sve svojom strašnom ozbiljnošći, — pa zar su pesnici mogli a da se na sve to ne odazovu? Jer pesnik je božanski odjek, i na revolucijonarne Sgromove i oluje — on je morao oddđovoriti iz dubine svoje duše i svoga srca, Revolucija je tako izazvala veliku književnost, ili tačnije — pesništvo, stvorivši dug niz raznolikih pravaca i škola, Lik revolucije osvetljen je tu sa raznih strana, Od najoduševljenijih hvalospeva revoluciji, pa sve do oštre mržnje, zabeležila je sve golema revolucijona književnost, Čisto umetnička ocena Revolucije, kao 50lemog duhovno-psihološkos fakta, isprepliće se tu s pokušajima da se revolucija iskoristi u političko-propagandističke svrhe, Prikazivanje revolucije, za jedne je cilj, za druge sredstvo, Predstavnici proleterskog pesništva prihvatili su Revoluciju u celosti, dakako onu oktobarsku, boljševičku: Revoluciju koja je išla pod lozinkama oslobodjenja radničkog staleža ispod mnogovekovne vlasti kapitala, Ali proleterski pesnici, tesno vezani za život, nisu pošli nerealnim i Тапфа-

133