Nova Evropa

sine matre, On odbija veliko nasledstvo vekova, i celo ono veliko bogatstvo verovanja, legenada, i imaginacija, za · пјеба пе postoji; otklanja od sebe, da tako kažemo, estetski trebnik Srednjega Veka, neće da zna za mjegove predmete, za njegove tipdve, i za njegove simvole ,.. Nijedan spoljni ili stalni znak ne obeležava njegove apostole, svece, blažene, i osudjenike; pa je тапје ! пјебоуо poštovanje modela, u kome је pučka i umemnička tradicija svih vremena stvorila bila oblike i Hiksmrala crte velikih evandjeoskih figura, U tom pogledu om tera smiomost dotle da izmenjuje sveti i osveštami tip Hrista, da obnavlja njegovo sveto Исе, од toliko vremena utisnufto u sva hrišćanska srca, kao na isto tolikom broju Veronikinih rubaca, i — uz svece bez oreole — Vatikanska Kapela pokazuje Boga-čoveka — golobrada! Vidi se tu i pakao bez ognja, Sde telesa nepoštenjaka nisu okružena onim gorućim krugovima i onim plamenim jezicima, posred kojih su večno bili predstavljani od samih majstora... Kada je Julije II, prvi put, naredio slikaru da izmala Sikstinsku Kapelu, želeo je da ta budu predstavljeni dvanaestorica apostola; taj je temat besumnje bio sugerisan i sam po sebi, i po položaju, od Pape Mecene, i bio je u punome saglasju sa običajem i sa mestom i sa freskama koje su već delomice pokrivale zidove, Ali, umesto dvanaestoricu apostola, slikar je naslikao »Proroke« i »Sibile«, veličanstvenu i neuporedivu kompoziciju, čija opravdanost i razlos postojanja leže jedino u neograničenoj umetnikovoj volji. To su bili njegovi prvi koraci na veličanstvenoj i strahovitoj stazi, koju je on onda sledio za više od polovice veka, sekući tradiciju, preobrćući mitologiju, ı pustošeći hrišćanski Olimp.

Opat Don Felipe: ... Ali je ovaj hrišćanski Olimp, kako ga Vi, dragi Komendattore, zovete, Mikelandželo obogatio onim herojima vere koji se zovu Mojsije, David, Jeremija, Jona, ı drugi mnogi, davši im večni sjaj vlastitog genija.

Komendatore: Zahvalan sam Vam, Monsinjore, što ste spomenuli ova imena, koja mi dobro dolaze da bolje razjasnim svoju misao. »Mojsije«, »David«, »Proroci« i »Sibile«, sve te Mikelandželove origmalne Ктеасје, — zar baš ne pokazuju koliko se ovaj genije u svakoj stvari upinjao, da se oslobodi tradicije i da se udalji od običnih norama? Molim Vas zato da obratite pažnju nato, kako sve ove figure pripadaju jednome zaboravljenom i zanemaremom svetu od sirane sredovečnih umetnika, koji su se gotovo uvek najivmo držali obifeljskih i milih licša iz Jevandjelja, Možemo tvrditi, da je Buonaroti bio prvi koji je za umetnost otvorio Stari Zavet, i potražio inspiracije u njegovim pričama i u njegovim уенčanstvenim i strahovitim licima. Sikstinski svod priča o padu,

298