Nova Evropa

ja to nisam rekla; a drugo, to nije tačno,,.« Gospodjica Vering piše vrlo sitnim rukopisom, pa to mesto prevodilac nije dobro pročitao; mesto: »{životinjice} nepoznate u Engleskojaea trebalo je da stoji: >» d Rata poznate i u Engleskoja Ispravljamo ovu grešku ovim putem, Poslednji deo ovog putopisa — o Splitu i Šibeniku — donećemo u jednom od idućih brojeva,)

Iz Kraljeva smo putovali u Sarajevo noću. U vozu sno imali saputnike, jedmu dražesnu Srpkinju i jednog mladog novinara, koji su jeli kajmaka s lukom, Mlada dama tumačila nam je, da je luk zdrava hrana, pa kako me je baš bolela Slava uobrazila sam, okusivši ga, da mi je lakše, Ali teško da bih se usudila primeniti ovaj lek u kakvom engleskom vozu!...

Predeo kroz koji smo putovali te noći bio je osvetljen sjajnom mesečinom, Mesec se ogledao u bučnoj Moravi, koja se probijala kroz uske klance, tako da je sve izgledalo kao u kakvoj bajci, Mora da smo prošli bar kroz sto tunelš, od Kraljeva do Moral... Ujutru, kad smo pogledali kroz prozor, nalazili smo se ma velikoj visini, još uvek medju šumovitim bregovima sa kojih su se survavali naniže hučni potoci, Najzad su se brda počela razdwajati, i mi smo u dolini mogli videti S ar ajevo, kako se ugnezdilo posred bregovitih ogranaka, sa tvrdjavicama po okolnim visovima, Naš voz je prolazio u vismama pored grada, da se prvo spusti шта пјеба, ра da se onda vrai u mjega dole,

Gledajući Sarajevo izdaleka, sa njegovih stotinu minareta koja su se blistala ma sumcu, pomislila sam u prvi mah, kako to da se za ovu lepa »varoš minareta« nije znalo u svetu pre čuvenog ubijstva koje joj je pronelo glas i koje će se odsad večno uz nju spominjati. Odmah zatim privukla su moju pažnju silna groblja, rasuta po obližnjim brdma svud unaokolo, Nikad mi pre boga mije tako jasno padala u oči brojna količina mrtvih,., Muwlimani nerado uznemiruju mrtvace, pa ovi бгоbovi — koji se ne obilaze onoliko kao hrišćanski — čine utisak trajnog sna koji ispunjava čoveka čudnim osećajem mira.

Kroz sred grada teče crvena bujica Miljacke, koja izvire negde iz nekog uskog lanca medju brdima. Preko nje su razapeti, na svakih dvesta-dvestapedeset metara, mostovi, od kojih se jedan zove »Principov Most«, prozvan po Principu koji je ubio Nadvojvodu. Na tom je mestu on skočio u reku kušajući, uzaludno, da se begstvom spase, Desilo se slučajno da je baš tada kad smo došli onamo bila godišnjica od onoga sudbonosnog dana; a to je ujedno srpski narodni praznik: godišnjica Kosovske Bitke, koja je Turcima pre više stotina dodinš dala u muke ključ od ovih krajeva, Pomeni su držani po raznim crkvama, — ali mi niko nije znao, ili hteo, reći, da li za dušu Nadvojvode ili za duše poginulih junaka na Kosovu. |

292