Nova Evropa

там156и 1 петедош, 211 Рајо {u svojoj Кпја: »МебНпа biti čovek«) ovako kaže: »Oni što vladaju trebalo bi jedino da osiguraju red, t, j., da spreče nemirne, nestalne, i budale, da ne smetaju onima koji rade«, Jer država nije svrha nedo sredstvo, koje služi opstanku i napretku čovečanstva,

Ipak se i kod nas u poslednje vreme sve više ukazuje na pravi put kojim država treba da podje, Poratne političke orgije privode se kraju, Počinje se s ozbiljnim radom: prave se planovi o prodaji, odnosno o davanju pod zakup, državnih dobara, o komercijalizaciji državnih željeznica, brodova, rudnika i šuma, o slobodnom sadjenju duvana, o pravednom i pravilnom rasporedjenju poreza i taksa, o proširenju nadležnosti samoupravnih tela, o povećanju odgovornosti nadležnih lica, i t. d.. Ali su to još uvek uglavnom tek planovi; a svaki dan odlaganja ovih krupnih pitanja znači neprocenjivu štetu za državu. Tek kad postanemo prava demokratska zemlja, sa depolitizovanom solidnom upravom, biće dati uslovi za zdravu i korisnu utakmicu svih gdradjanA, koji će osetiti da se zdrav i pošten rad ceni i naplaćuje, Danas smo od toga još daleko, jer čestiti i radini ne mogu da izdrže konkurenciju sa stranačkim favoritima, niti mogu uopšte da rade pod čestim udarima samovoljne i partizanske uprave, Prvi ozbiljan korak u pravcu napretka i boljitka biće u sjedinjenju svih iskrenih demokratskih strujš u zemlji, koje će tek sve skupa biti kadre da se odupru reakciji i krenu ovo stanje sa mrtve tačke,

Пт. Ајерзапдаг Сареја.

Г. М. Бошковић још увек „исправља“.

Пре два-и-по месеца (у броју од 26. јула) донели смо у целини „исправку" Г. Матеје С. Бошковића, коју нам је послао поводом уводног чланка у „Новој Европи“ од 11. јуна т,г. („Како је постала Југославија"), и надовезали смо на њу наше објашњење, Сад смо примили од Г. Бошковића опет једну „исправку“, као одговор на оно наше објашњење, на седам страница 1п [ој о типканих на машини, са захтевом да је објавимо Иако нам је ова „исправка“ касно стигла, а и иначе не одговара прописима Закон о штампи, ми ћемо — верни нашем начелу, да сваког треба саслушати догод има шта да каже, донети из њесве што има непосредне везе са чињеницама о којима се ради, и што је написано доличним тоном. За евентуалну даљу дискусију, и за објављивање неповољног субјективног мишљења Г. Матеје С. Бошковића о Г. Дру. Ситону-Ватсону, и о уредништву „Нове Европе", упућујемо Господина Министра

212