Nova Evropa

Sumrak Evrope.

Današnja Italija o sukobu izmedju Istoka i Zapada,

Poslednjih Sodina vodi se u Evropi živa diskusija o sukobu izmedju Zapada i Istoka, o odbrani duhovne baštine stare Evrope pred učestalim i sve plahovitijim navalama i poplavama varvarskoga Istoka, Problem koji je, u svojoj suštini, star upravo koliko i samo čovečanstvo, uskrsnuo je s nekom zabrinutošću i nervozom tako karakterističnom za opšte psihološko stanje i raspoloženje naših danš4, ! газбоуог o njemu izneo je na površinu više značajnih i zanimljivih publikacıja, medju koje svakako kao jedna od najzanimljivijih spada i knjiga V. V. Zjenjkovskog, »Ruski mislioci i Evropa«, u kojoj su skupljeni članci što ih je objavila »Nova Evropa« u svojim sveskama pre nekoliko godin4, · |

Cela literatura. po ovome predmetu — pored ruske, ı one ma ostalim slovenskim jezicima, koja je za nas od posebnog interesa, i na kojoj ćemo se naročito zadržati drugom prilikom, — može se podeliti na dve glavne grupe, koje proizilaze iz bitnih razlika germanskogs i latinskos tipa i mentaliteta, S jedne strane dakle latinski, klasični, rimski, i katolički mentalitet; sa druge strane, germanska, reformatorska i protestantska, romantična psihologija, — svako od njih, u ovom času, ulazi s punom parom i sa svim svojim nasledjenim i ata– vističkim vrlinama i manama u ponovo aktuelni sukob dvaju svetova, da bi ispitali i ispipali razloge današnjoj duhovnoj krizi, Jedni brane Istok i čekaju od njega obnovu i osveženje evropske kulture; drugi se obaraju na njega, ističući kulturne tekovine i civilizaciju Zapada; treći proriču šta će doći i čemu se imamo nadati od ukrštaja tako suprotnih struja, Nemci su prvi izašli pred svet sa krupnim pretnjama i zainteresovali ба snagom svoje istorijske vizijonarnosti i one kolosalne sinteze kojom su hteli ovaj problem da uproste i svedu na nekoliko velikih i paradoksalnih istina, Dovoljno je spomenuti Špenбета, Simela, Vajhingera, i druge, čija su dela želela dati delinitivan zaključak svim romantičkim tendencama, i pokazati, svojim temeljnim metodom, trošnost ove naše današnje civilizacije, u svojoj suštini humanističke, reformatorske, romantičke, i idealističke, Konačna rezultanta ovakove analize reagira u smislu krajnjeg skepticizma i najšireg relativizma, koji isključuje svaku veru, svako pouzdanje, svaki entuzijazam za pokrete čoveka, i čini iluzornom svaku težnju za neprekidnim reša- | vanjem zagonetaka, Ne postoji ništa, prema rezultatima do kojih su došli ovi mislioci, što bi moglo da pomakne izvesne zahteve duha; nakon toliko stoleća, naš je duhovni problem

47