Nova Evropa

Ustavom i zakonima, парозге ЛЈаКопот о štampi Кад tako ne bi bilo, onda bi se državni tužioci i sudovi postavili nad zakon, a štampa i gradjani bili bi stavljeni izvam zakona, A ni jedno ni druščo ne smije da bude, Uvreda Vladaoca jeste jedan od rijetkih delikata radi kojih je dozvoljena zabrana novina i štampanih stvari, Ako bi se u svakoj rečenici koja se odmosi na Kralja gledalo i tražilo uvredu Vladaoca, propalo bi sasvim ono što se danas još, vrlo eufemistički i uz izvjesno unutarnje pojmovno proiuslovlje, zove slobodom štampe, Opaženo je i bez prigovora konstatovano, da se odnos izmedju Kralja i naroda тапобо liberalnije shvaća na području bivše Kraljevine Srbije, nego li u izv, »prečanskim« krajevima, A ipak bi taj odnos mogao i morao da bude u svakome dijelu države jednak, — 3on je odredjen jednim Ustavom jednako za sve gradjane i sve krajeve ove države, Otkuda onda ona razlika? — Držim da joj razloš leži u prošlosti, i političkoj i pravnoj, Ona je, s obzirom na odnos Vladaoca prema narodu, bila u Kraljevini Srbiji jedna, a kod nas, prečana, druša, upravo profivna onoj u Srbiji, Izmedju prošlosti Srbije i njezine sadašnjosti, u tom pogledu, nema gotovo nikakve razlike; izmedju prošlosti i sadašnjosti »prečana«, opet u tom pogledu, velika je razlika. ~Nijesmo si je još svi postali svjesni; još uvijek se opaža — i nesamo u tom pogledu! — utcaj hereditarne opterećenosli, još uvijek gledamo na Vladaoca kroz prizmu prošlosti, Vladalac u bivšoj Hapsburškoj Monarhiji bio je to is ključivo milošću božjom. »Divina favente clementia Austriae Imperator« — stajalo je u velikome i srednjem naslovu hapsburškog momarha; »Dei grata Austriae Imperator« stajalo je u malome naslovu. Analogno i u legendi velikog, зтедпјеб, 1 тајов grba, U zakonskome članku II {od godine 1867), o uzakomnjenju kraljevske zakletve, боуог: (адапј Саг i Kralj o sebi: »Mi Franjo Josip Prvi, po milosti Božjoj Car Austrijanski, itd.«. U svim temeljnim državnim zakonima govori se o njemu kao o Njegovu Veličanstvu,apostolskome Kralju, Pa i onda kad je, nakon prestanka apso-

lutizma, došlo do Ustava, oznake kraljeve ostaju još uvijek apsolutističke. Zak, članak I {od godine 1867) o runisanju Franje Josipa |, počinje ovako: »Pošto se je Njegovo Veličanstvo slavno vladajućć gospodar Ferdinando 1, itd.«. Još uvijek, dakle, gospodar državljanima, koji nekako u isto vrijeme dodjoše do zakona o t, zv. »gradjanskim pravima ili »slobodama«! Po državno-temeljnome zakonu od 21, prosinca 1867 (broj 145, а, 2. 1.) Kralj je nesamo nepovrediv i meodgovoram, — on je povrh toga * posvećen, [Artikel 1,.: »Der Kaiser ist geheiligt, wnverletzlich, und unverantwortlich«,) U tekstu kraljevske zakletve nema Sovora o gradjanima

84