Nova Evropa

Stoleću pravi datum, — u Фош је razdoblju hrišćanstvo pretrpelo svoju prvu veliku deformaciju, Doduše, još u Drugome Veku hrišćansko зе poslanstvo zasitilo intelektualizmom; ali je ovaj intelektualni preporod hrišćanstva bio potreban, da bi helenistički svet razumeo motive, koji bi ga inače ostavili indiiereminim, Veliki datum hrišćanske istorije, pravi preokret, zabeležen je tek u Četvrtome Veku, sa Konstantinovim obraćenjem, za koje kaže Dante:

Ahi Constantin, di quanto mal fu matre non la tua conversion, ma quella dote che da te prese il primo ricco рабе!,,,

(Jao Konstantine, kolikome zlu bi majka пе Туоје ођгабепје, уес onaj dar, о ба od tebe primi prvi bogati otac!,.,)

Mi danas znamo šta da mislimo o tom Konstantinovu daru; ali i u Danteovim stihovima ima istine, Konstantimovo obraćenje bilo je odista razlogom sukcesivnih nedaća Crkve, A zašto? Ne radi njegove lične konverzije, — koja je uostalom sporna, — već radi činjenice, da je s njome i usled nje hrišćamstvo, sve doile religija mamjine, postalo religijom većime, pa više nije moglo da primenjuje onaj integralni preokret vrednosti, u kojemu se sastoji sama suština njegova poslanstva. Od samog onog časa, hrišćanska religijoznost pretrpela je jedan proces involucije; pa ako je ovo tačno, kao što mama izgleda, onda treba pokazati, kako je od Konstantina unapred hrišćansko poslanstvo postajalo neprestano siromašnije, i kako sedamnajst sukcesivnih vekova znače, u stvari, neSšaciju prvih triju,

Ne može se uzeti, da bi istorija mogla biti apsurd primenjen na realnost, Crkva je stoša pronašla načina da sebe zaštiti, već od samog početka dekompozicije usled Konstantinova obraćenja i njena prelaska ma religiju većine, a učinila je to s pomoću hrišćanskog asketizma, Od epohe Reformacije, mi se pitamo da li se asketizam podrazumeva u okviru hrišćanskog poslanstva, ili om predstavlja kontrapoziciju i negaciju, Najnovija proučavanja priznala su činjenicu, da je terminologija asketske literature naprosto uzajmljema od. literature neo-pitagorejaca, Hrišćanstvo je proživelo dva stoleća, a da nije nigda spomemuta reč aschesis, dok su već Шохоћ Stojičke Škole pisali traktate o »iumutrašnjoj duševnoj gimmastici«. Ali ne treba imati iluzija, Alketizam Četvrtoga Veka pozajmio je doduše od škola helenističke filozofije praksu askeftizma, pa i samu asketsku organizaciju; ali asketizam hrišćanskog društva došao je da predstavlja nešto tako živo, i tako važno, nešto tako odlučujuće za samo hrišćanstvo, ı u isti mah doneo je toliko svojstvenih i karakterističnih elemenata, da ба nipošto ni za časak me treba brkati s asketizmom

80