Nova Evropa

Marinkovići odvaja od svakog na čelnog programa, pa traži vezu sa vlašću i materijalan uspeh po svaku cenu. Od »naprednjaštva« ostala je bila njima jedino mržnja na sve što Je demokratsko i nacijonalno u širem smislu; ali su oni ı u Srbiji, ı u svojoj vlastitoj stranci, bili spremni da se uhvate za svaku kombinaciju koja vodi čas pre na vlast, pa su padali iz krajnosti u krajnost, i napadali svaki režim da mu odmah zatim posluže, Brat Voja bio je, pritom, to je istina, pažljiviji i uzdržljiviji od brata Pavla; ali su, u stvari, delili posao, i uvek se medjusobom slagali, Taj način »podele rada« u politici i stranačkom opredeljivanju odomaćio se posle naročito u Južnoj Srbiji (gde bi po tri rodjena brata, u potpunom skladu, pripadali frima strankama: srpskoj, bugarskoj, i grčkoj, da bi uvek mogao jedan prema situaciji — izvlačiti ostale), a danas ponovo oživljava i počinje da cveta i u Srbiji i inače po Jugoslaviji (jedan brat radikal, druči demokrat, i t, d,)., Sa takom tradicijom, i sa takim mentalitetom, ušao je Voja Marinković posle Rata u Demokratsku Stranku, samo zato što je ovo bila no va stranka, pa je primala u sebe sve elemente, često i suprotne, Stvarno, iako ne po tradicijama, on bi mnogo bolje pristao bio medju radikale, koji su nesamo, kao stranka, postali konzervativni i reakcijonarni, nego su se razvili u središte i političku organizaciju spekulativnih i ambicijoznih pojedinaca u celoj državi, Mesto toga, Voja Marinković je, odmah od početka, bio žižom i privlačnom tačkom za ovake pojedince koji su — sticajem prilika ili slučajno — zalutali medju demokrate, te koji su vršili, i još stalno vrše, demorališući i antidemokratski uticaj u Demokratskoj Stranci, Samo zato što je uvek znao da se održi u neposrednoj blizini izvora vlasti, i što je bio — pored mnogih sićušnih radikalskih Velikosrba — najizrazitiji zagovornik srbijanske prevlasti u Jugoslaviji, popustio je u poslednje vreme Ljuba Davidović i — u času kad mu se učinilo da je prvenstvo Srbije u pitanju — izmirio se, kako izgleda, sa držanjem iradom Ministra Spolinih Poslova iz svoje Stranke, iako je ovaj očigledno više nego ikad u protivnosti sa pogledima i uverenjima predratnih srbijanskih samostalaca i demokratizma uopšte, Tako smo dobili kurijoznu sitaaciju, da jedno nekadašnje razmaženo »naprednjačko dete«, koje je ispalo iz predratne Naprednjačke Stranke, a nije slučajno upalo u poratnu Radikalnu Stranku kamo je spadalo, odgurne ispred sebe, ili zavara, vodju srbijanskih demokrat4, u času kad ovaj ima (Као što je jasno pokazao Kongres Demokratske Stranke) za sobom celu Stranku, tojest sve što je u Srbiji demokratsko i slobodno ,.,

Sve ove karakterne i karakteristične crte koje smo, u vezi sa ličnošću G. Vojislava Marinkovića, gore pobrojali, tumače njegov dominirajući položaj u današnjoj Vladi, radi kojega se

207